Ako demokrata Barak Obama postane 44. predsjednik SAD ono po čemu će biti upamćen kao "prvi" moglo bi bar na kratko da zasjeni sve drugo
Izborom Baraka Obame nacija bi dobila prvog crnog predsjednika, jednog od najmladjih šefova Bele kuće sa raznolikom, čak egzotičnom prošlošću.
"Knjiga istorije" o odnosu SAD prema rasnim pitanjima dobila bi novo poglavlje. I čak iako bi Obamin medeni mjesec u Bijeloj kući bio kratak, svijet bi video Ameriku u novom svjetlu, navodi agencija AP.
U drugim stvarima, takodje, i malim i velikim, ima izgleda da se u Bijelu kuću pod Obamom unesu novine. Obamine dvije ćerke, od 10 i sedam godina, bile bi najmladji stanari Bele kuće od kada je devetogodišnja Ejmi Karter tu stanovala sa ocem Džimijem i majkom, 1977. godine.
Okolnosti obično dovode do iznenadjenja zbog kojih novi predsjednik mora da promijeni zacrtan plan. Ali način na koji je Obama vodio kampanju i njegova obećanja daju naznake kako bi vladao kad bi bio predsjednik. Obamin pristup svim temama, od Iraka do zdravstva, bio bi mnogo drugačiji nego u poslednjih osam godina.
Ima naznaka da bi u stilu, ako ne i u suštini, nova Bijela kuća pod vodjstvom Obame funkcionisala dosta slično kao pod predsjednikom Džordžom Bušom.
Ovdje se misli na disciplinu, efikasnost i tajnost. To su glavne odlike Obamine kampanje, jednako kao poslednjih osam godina Bušove administracije gdje nije bilo mjesta za curenje informacija i gdje je sve bilo pod čvrstom rukom. Kao i Buš, Obama zahtijeva red oko sebe. Od pomoćnika se očekuje da budu čvrsto povezani i da malo govore.
Stil koji je ispoljio kao predsjednički kandidat nagovještava da bi kao predsjednik bio nalik na direktora kompanije, šefa koji delegira a ne bavi se najsitnijim detaljima. To je isti model kao i za Buša, koji je prvi američki predsjednik sa masterom iz biznisa.
Kao i Buš, Obama se najviše oslanja na mali unutrašnji krug ljudi koji je teško probiti. To je bila uspješna formula ali bi mogla da nervira moćnike u njegovoj stranci i u Kongresu koji nekada vide Obamin tim kao suviše izolovan.
Obamina disciplina je manje usmjerena na važnost držanja tajnosti a više na to da organizacija funkcioniše kao sat, kaže politički istoričar sa univerziteta Prinston Džulijan Zelizer.
Buš i Obama zastupaju vrlo različite stvari, kaže Zelizer, ali Obama vodi svoju kampanju sa istom vrstom metodičke efikasnosti i zatvorenosti kao što Buš vodi Bijelu kuću.
Senator Dik Darbin, dugogodišnji Obamin prijatelj i takodje demokrata iz Ilinoisa, kaže da je Obama stvorio tako čvrsto povezan tim delimično zato što je bio spreman da sasluša stvari koje mu se ne svidjaju i što svoje pomoćnike nije žestoko kritikovao kad naprave grešku.
Obamin stil je kombinacija njegovog stava opuštenog do granice odsutnosti, sa promišljenim donošenjem odluka i prirodnom harizmom, navodi AP.
Ako postane predsjednik Obama će, kao i njegovi prethodnici, morati da "podijeli" probleme na one koji se moraju rješavati odmah i one koji mogu da čekaju, ali jedno pitanje koje ne može da čeka ni do inauguracije jeste narušena ekonomija.
Obama je za akciju odmah. On predlaže posebnu sjednicu Kongresa posle izbora kako bi se odmah izdvojile milijarde dolara za nove mjere podsticanja privrede.
Džon Stilidis, saradnik centra "Vudro Vilson" smatra da je ekonomska kriza postala primarno pitanje u kampanji i da su debate dva predsjednička kanidata pokazale veću spremnost i sposobnost Obame da se uhvati u koštac sa gorućim ekonomskim problemima SAD.
Pored ekonomije Obama je identifikovao tri velika pitanja za prvih 100 dana - rad na povratku američkih trupa iz Iraka za nešto više od godinu dana, početak rada na planu da se omogući opšte zdravstveno osiguranje, i početak rada na dugoročnoj energetskoj politici.
Obama je takodje obećao da će medju njegovim prioritetima biti i reforma imigracione politike i preispitivanje Bušovih izvršnih odluka, naročito onih koje se odnose na prisluškivanje telefona, zatvor u Gvantanamu i tehnike ispitivanja.
Zbog ekonomske krize rješavanje mnogih od ovih pitanja moraće da sačeka, ali obećanje koje Obama ne bi smio da odloži jeste to da će završiti rat.
I na kraju, Obama će ako postane predsjednik morati obilato da koristi svoje mnogo hvaljene govorničke sposobnosti.
Njegovi su govori odmjereni kao i njegovo ponašanje, ali iznijansiranim promjenama ritma i jačine glasa Obama umije da podstakne slušaoce na gromoglasne ovacije ili na pažnju u totalnoj tišini, a to je moćno oružje i na vlasti i u politici, zaključuje AP.
(Beta - Servis članaka)