"Veoma je drastično baciti bebu kroz prozor, ali ako se odlučite da zapalite ćumur i umrijete gušenjem, to izgleda mnogo manje nasilno", kaže dr Jip.
U Hong Kongu se sve češće u stanovima mogu pronaći roditelji, koji su izvršili samoubistvo udisanjem ugljenmonoksida i u smrt sa sobom poveli i svoju djecu.
Talas samoubistava je zahvatio cijelu Aziju - u tolikoj mjeri da naučnici pokušavaju da nađu objašnjenje zašto se roditelji odlučuju da, prije no što izvše samoubistvo, ubiju sopstvenu djecu.
Broj ubistava pri samoubistvu u Hong Kongu porastao je za posljednjih 10 godina sa pet na šest godišnje, dok je na Tajvanu taj broj drastično veći - do 28 ubistava prilikom samoubistava godišnje, navedneo je u studiji Univerziteta u Hong Kongu i Univerziteta u Makau.
Pojedini slučajevi su posebno šokantni. Oktobra 2007, 36-godišnja majka iz Hong Konga, čiji muž je bolovao od raka, zavezala je ruke i noge svom devetogodišnjem sinu i 12-godišnjoj kćeri i gurnula ih sa 24. sprata zgrade u kojoj su živjeli, da bi se potom i sama bacila.
Avgusta ove godine, 33-godišnji otac, koji se našao u finansijskim nevoljama, pronađen je mrtav sa svojom trogodišnjom kćeri u krevetu, u spavaćoj sobi, nakon što su se ugušili ugljenmoksidom od upaljenog ćumura.
Prije neki dan su pronađena beživotna tijela jednog biznismena, njegove supruge i trogodišnjeg djeteta u njihovom stanu u Hong Kongu.
Na osnovu oproštajnih poruka, koje su za sobom ostavili roditelji samoubice i ubice svoje djece, može se zaključiti da su svi vjerovali da to čine iz ljubavi prema djeci.
Ubistva djece pri samoubistvu su veoma rasprostranjena u Aziji, dok se tako nešto rijetko dešava na Zapadu, smatra dr Pol Jip Sui-fai, direktor Centra za istraživanje i prevenciju samoubistava Univerziteta u Hong Kongu.
"U Hong Kongu oko 20 odsto ubistava pri samoubistvu odnosi se na ubistva djece", izjavio je dr Jip Rojtersu.
Istraživači navode da je u većini slučajeva ubistva djece u Hong Kongu riječ o vjerovanju da je ubistvo urađeno iz ljubavi prema djetetu, odnosno vjerovanju roditelja da je bolje da dijete ubiju, nego da ga ostave samog da se snalazi u svijetu. Riječ je o želji da se žrtva zaštiti od životnih nedaća, navode naucnici.
"Mi to zovemo altruizam u samoobmani. Roditelj ili roditelji misle da čine žrtvi nešto dobro, ali to nije istina. To postoji samo u njihovim glavama, oni su samo umislili da je za njihovo dijete najbolje to drastično rješenje", kaže dr Jip.
Prema njegovim riječima, u Kini mnogi ljudi smatraju sebe vlasnicima svoje djece pa su zato uvjereni da je za djecu najbolje da nestanu zajedno s njima.
Taj trend se poklapa s velikom otuđenošću među stanovnicima Hong Konga.
"U većini sličajeva ljudi ne poznaju ni komšiju iz susjednog stana, što nije slučaj u zapadnim zemljama", kaže dr Jip i dodaje da ljudi često nemaju kome da se obrate za pomoć.
"Samo 20 odsto žitelja Hong Konga traže pomoć, ostalih 80 procenata ne obraća se nikome", ističe on.
Prema njegovim riječima, dva odlučujuća faktora prate porast ubistava prilikom samoubistava - loša ekonomska situacija i otuđenost u međuljudskim odnosima.
Samoubistvo i ubistvo se najčešće dešavaju gušenjem, koje se smatra prikladnijim od bacanja sa visokih zgrada.
"Veoma je drastično baciti bebu kroz prozor, ali ako se odlučite da zapalite ćumur i umrijete gušenjem, to izgleda mnogo manje nasilno", kaže dr Jip.
Socijalni radnici koji rade na prevenciji upozoravaju socijalne službe da na vrijeme primijete "upozoravajuće signale" u porodicama koje bi mogle da se odluče na samoubsitvo.
"Komšije i prijatelji najpre mogu spriječiti pokušaj samoubistva", navodi dr Jip i dodaje da posebnu pažnju treba obratiti na ljude koji se nađu u finansijskim ili emotivnim problemima - da bismo im sačuvali život.
(Tanjug)