Misteriozna priča o Dimitriju Božnikovu koji je 19 godina živio u planini sa devet Japanki i dobio 73 djece i dalje izaziva šok i pitanja.
Sudbina Rusa Dimitrija Božnikova već decenijama kruži Rusijom, Kinom i Japanom kao jedna od onih priča koje zvuče gotovo nevjerovatno. Prenosi se s koljena na koljeno, izazivajući šok, nevjericu i brojna pitanja na koja ni danas nema pouzdanih odgovora. Ono što je u početku izgledalo kao splet okolnosti i pokušaj opstanka, za Dimitrija se kasnije pretvorilo u život teži od zatvora.
Prema svjedočenjima i zapisima koji su ostali iza ove neobične priče, Božnikov je gotovo dvije decenije proveo u planinskoj divljini sa devet japanskih zarobljenica. Daleko od civilizacije, zajedno su dobili čak sedamdeset troje djece. Ono što dodatno zbunjuje jeste činjenica da žene, navodno, nikada nisu pokušale da pobjegnu.
U galeriji pogledajte fotografije Dimitrija Božinkova i njegovih zarobljenica:
Dimitrije je dobio 73 djece sa 9 zarobljenica: Živjeli su izolovano 19 godina, a onda je preko noći odlučio da pobjegne
Haos nakon kapitulacije Japana
Sve je započelo 1945. godine, posle kapitulacije japanske vojske. Na teritoriji tadašnjeg Sovjetskog Saveza ostalo je oko šest stotina hiljada ratnih zarobljenika, koji su raspoređivani na različite poslove u obnovi razorene zemlje. Zbog nedostatka vojnika mnogi su već bili demobilisani, a transport zarobljenika organizovan je u manjim grupama.
Jedna takva grupa, u kojoj se nalazilo devet mladih Japanki, povjerena je Dimitriju Božnikovu i nekolicini stražara. Tokom transporta zadesila ih je snažna snežna mećava. Vozilo koje je prevozilo hranu sletjelo je sa puta i završilo u minskom polju. Dvojica stražara su poginula, dok su druga dvojica krenula po pomoć – i nikada se nisu vratila.
Božnikov je ostao sam sa zarobljenicama i ograničenim zalihama. Dani su prolazili, a pomoć nije stizala. Prijetila im je smrt od hladnoće i gladi. Žene nisu pokušavale bjekstvo, svjesne da bi u nepoznatom i surovom predjelu teško preživjele. Donijeli su odluku da zajedno krenu u potragu za naseljenim mjestom. Umjesto civilizacije, pronašli su planinske vrhove.
Devetnaest godina u planinskoj izolaciji
Ideja da ostanu u planini rodila se iz straha i neizvjesnosti. Dimitrij je znao da bi povratak mogao značiti optužbu za dezerterstvo, dok su žene očekivali logori i težak rad. Privremeno sklonište pretvorilo se u dugogodišnje utočište. Učili su da love, sade povrće i sakupljaju šumske plodove. Planina im je postala i dom i zatvor. Već posle godinu dana rodila su se prva djeca, a život u izolaciji postajao je sve složeniji.
Vremenom je Božnikov, prema pričama, počeo da se ponaša kao gospodar zajednice, dok su žene zahtijevale da učestvuje u svakodnevnim obavezama. Nisu dozvoljavale da se povuče u pasivnost. Iznenađujuće je da tokom punih devetnaest godina niko od njih nije naišao na druge ljude.
Slom zajednice i bjekstvo
Kako su godine prolazile, kontrola nad situacijom postajala je sve teža. Djeca su rasla, a odnosi unutar zajednice mijenjali su se. Kada je broj potomaka dostigao sedamdeset troje, a mnogi od njih već stasali, Dimitrij je, prema navodima, odlučio da pobjegne. Jedne noći napustio je planinsko naselje i stigao do najbližeg sela, gdje se obratio policiji. Ubrzo je otkriveno tajno naselje skriveno u planini.
Godine 1964. japanske žene su zajedno sa djecom vraćene u domovinu, dok je Dimitrij Božnikov osuđen na dvanaest godina zatvora zbog više krivičnih djela, uključujući i seksualne zločine. Ironično, kako se navodi, zatvorski život mu je bio lakši od planinske izolacije.
Pitanja bez odgovora
I pored brojnih prepričavanja, ova priča i dalje ostaje obavijena velom misterije. Kako su žene uspjele da se porode bez medicinske pomoći i pritom sačuvaju živote sve djece? Kako je moguće da gotovo dvadeset godina niko nije naišao na njihovo skrovište?
Bez obzira na to da li je riječ o potpunoj istini, djelimičnoj legendi ili kombinaciji činjenica i usmenog predanja, priča o Dimitriju Božnikovu i danas izaziva nevjericu i ostavlja više pitanja nego odgovora.