Rusija insistira na Donbasu, a Ukrajina ga odbija predati bez sigurnosnih garancija koje Zapad ne može da obezbijedi. Uz američki pritisak na Kijev i rusku "tihu mobilizaciju", rat bi mogao potrajati još godinama.
Mirovni pregovori između Rusije i Ukrajine, uprkos velikim naporima, zapali su u potpuni zastoj. Iako je postojala nada da bi se ovoga puta moglo doći do rješenja, sada je sasvim izvjesno da se to neće dogoditi u skorije vrijeme, što ponovo otvara put novoj eskalaciji po već ustaljenoj šemi. Ključna dva pitanja su teritorija, prije svega Donbas, i bezbjednosne garancije.
Rusija očajnički želi Donbas
Prije svega, Rusija želi da što jednostavnije zauzme Donbas, jer iako zaista postoji napredak ruskih snaga na terenu, jasno je da dinamika ratovanja nije onakva kakvu je Moskva zamišljala. Na primjer, bitka za Pokrovsk počela je u avgustu 2024. godine, a iako su ruske snage ušle u sam centar grada, grad još uvijek nije potpuno pod kontrolom i pitanje je kada će biti.
S druge strane, brojanje osvojenih kvadratnih kilometara kao način ocjenjivanja vojnog uspijeha velika je zabluda.
Prava bitka nije za teritoriju
U ovom ratu ključna kategorija je iscrpljivanje snaga. Suštinska borba vodi se oko toga ko će prvi ostati bez ljudi, opreme, motivacije, finansijskih sredstava ili društvene podrške. U tom kontekstu, bitka za Donbas je ključna, zato ga Ukrajina ne može prepustiti, niti Rusija može da prekine ofanzivu.
Takođe, ni osvajanje Donbasa strateški ne bi dugoročno ugrozilo Ukrajinu jer je ovaj region već neko vrijeme svojevrsno "slijepo crijevo" ukrajinske teritorije. Međutim, Donbas je najutvrđeniji deo fronta, i njegov gubitak bi dramatično pogoršao ukrajinski odbrambeni položaj.
Ko se brže iscrpljuje?
Trenutno, Rusija iscrpljuje Ukrajinu brže nego što se sama iscrpljuje. Zato je jasno da je Kijev pokazivao veći interes za prekid rata nego Moskva, posebno ukoliko ostane bez zapadne pomoći, što se sve češće najavljuje.
Kako bi prepustila Donbas, Ukrajina bi morala da dobije čvrste bezbjednosne garancije, što je praktično neizvodljivo. Članstvo u NATO-u ili bilateralni sporazum sa SAD-om koji bi imao snagu člana 5 NATO pakta nije izvjestan. Najviše što je Vašington ponudio jeste masovna isporuka oružja i obaveštajnih podataka, bez automatske vojne intervencije, što za Kijev nije dovoljno.
Tramp napada Zelenskog zbog izbora
Pošto je jasno da od mirovnog sporazuma trenutno nema ništa, nije čudno što se predsjednik Donald Tramp, nemoćan da postigne dogovor, ponovo obrušio na Kijev, odnosno predsjednika Volodimira Zelenskog. Pošto Vašington ne može ozbiljno da pritisne Moskvu, a da joj praktično ne objavi rat, odlučio je da pritisne Ukrajinu.
Ovoga puta, američki predsjednik optužio je Ukrajinu za nedemokratičnost. To je poruka koja ima nekoliko ciljeva:
- Da delegitimizuje Zelenskog u očima ukrajinske javnosti i međunarodne zajednice.
- Da pošalje signal kakvu poslušnost očekuje od nove ili postojeće ukrajinske administracije.
- Da pripremi američko društvo i Kongres za eventualno smanjivanje ili prekid isporuke oružja Ukrajini.
Brz odgovor Zelenskog
Predsjednik Zelenski brzo je odgovorio na ove kritike. Rekao je da je spreman za izbore, ali da je prema ukrajinskom Ustavu potrebno promijeniti zakon, jer se izbori ne mogu održavati tokom vanrednog stanja. Takođe, rekao je da se moraju obezbijediti uslovi i na okupiranim teritorijama, kao i ukrajinskim vojnicima na prvoj liniji fronta, prenosi Index.
Za to je, naveo je, potrebno obezbijediti tehničke i finansijske uslove. Realno, u trenutnim ratnim okolnostima to je neizvodljivo, morali bi makar da obezbijede primirje da bi izbori mogli da se održe.
Putin ide u "tihu mobilizaciju"
Na dan kada je Tramp doveo u pitanje legitimitet Zelenskog, predsjednik Vladimir Putin potpisao je dekret o vojnoj obuci rezervista za 2026. godinu. To je uobičajena procedura, ali ovog puta obuka će se sprovoditi tokom cijele godine, uključujući i zimu, što ranije nije bio slučaj. Radi se o obuci između 100.000 i 150.000 ljudi godišnje.
Dodatno, zakon iz oktobra 2025. omogućava da se rezervisti posle obuke prebace na "posebne zadatke" bez formalnog proglašenja mobilizacije. To ne znači da će svi biti poslati u Ukrajinu, mnogi će čuvati kritičnu infrastrukturu širom Rusije. Time se omogućava "tiha" mobilizacija uz izbjegavanje masovnog bjekstva Rusa preko granica.
Uz 80.000–90.000 regruta mjesečno, Rusija može da održi tempo ofanzive još najmanje godinu dana.
Ukrajina je iscrpljena, ali se drži
Iako je situacija teška, Kijev ne smatra da će se Ukrajina slomiti. Politički vrh i društvo svjesni su da će morati pristati na neki "truli kompromis", ali očekuju da se tokom mirovnog procesa uvaže i ukrajinski zahtevi.
Evropa u nekoj mjeri pruža podršku, ali nema dovoljno novca ni oružja da zamijeni SAD. Zbog toga Vašington može nastaviti da vrši pritisak na Kijev da se povuče iz Donbasa i prihvati uslove koji nisu prihvatljivi ni Ukrajini ni Evropi.
Rusiji odgovaraju napetosti između Vašingtona i Kijeva
Čak ni to nije garancija da bi Moskva prihvatila dogovor. Ključno je pitanje - na šta bi Moskva uopšte pristala?
Rusija jeste poslala neke pozitivne signale američkoj administraciji, ali to je tek početak. Jasno je da Moskvi odgovaraju nesuglasice između Vašingtona i Kijeva, jer joj omogućavaju da zadrži tempo na frontu.
S druge strane, SAD i Zapad iscrpjeli su gotovo sve mogućnosti pritiska na Rusiju. Svaki sljedeći korak zahtijevao bi odricanja koja bi uticala na kvalitet života i bezbjednost Zapada.
Rat može trajati još nekoliko godina
Čak i ako SAD smanji pomoć Ukrajini, rat može potrajati još dvije do tri godine, uz spor ruski napredak. Rusija takođe može da izdrži, posebno ako SAD ne uvedu sekundarne sankcije Kini, Indiji i Turskoj, što je malo vjerovatno jer bi to pogodilo i američku privredu.
To znači da se globalna politika po pitanju Ukrajine ponovo "resetuje". Pozicije se vraćaju na stanje s početka mandata predsjednika Trampa, ali sa dvije ključne razlike:
- pozicija Ukrajine je sada nepovoljnija,
- Rusija napreduje u ofanzivi.