Sergej Lavrov, dugogodišnji ruski ministar spoljnih poslova i simbol moskovske diplomatije, nestao je iz javnosti i iz Putinovog najužeg kruga. Od "Gospodina Njeta" do čovjeka kojeg car više ne sluša, Lavrov prolazi kroz najteži period u svojoj karijeri.
Sergej Lavrov - čovek čije se ime prethodnih dana izgovara od udaljenih kutaka u Jakutsku, Moskvi i Sankt Peterburgu, preko ulica Beograda, pa sve do tajnih prostorija u Bijeloj kući.
U javnosti ga niko nije vidio u periodu koji je dug za ruskog šefa diplomatije, dao je jedan "pokajnički" intervju, a svi bruje o tome kako je ispao iz "carevog" najužeg kruga. Istina je da on već duže vrijeme nije ni prišao tom krugu, ako je ikada i bio njegov dio.
Lavrov je postao glavna tema svih svjetskih medija nakon razgovora sa američkim državnim sekretarom Markom Rubijom, koji se navodno neslavno završio.
Plan je bio da njih dvojica dogovore detalje oko sastanka Vladimira Putina i Donalda Trampa u Budimpešti. Ali sve je pošlo po zlu. Lavrov je rekao nešto što je razbijesnilo Rubija, koji je Trampu prenio da Rusi nisu spremni na pregovore i da odustanu od svojih "maksimalističkih zahtjeva".
Tramp, eksplozivan kakav jeste, odustao je od susreta sa Putinom, sve dok ne bude smatrao da može da dovede do konkretnih rezultata. A onda je počela saga zvana Sergej Lavrov koja nikako ne prestaje.
Kako je nastao "gospodin njet"
Da bi se razumjela uloga koju Lavrov već decenijama ima u Rusiji, bitna je njegova prošlost i pozadina. Lavrov, koji će tokom godina postati poznat kao "Gospodin Njet", kako ga zovu zapadni mediji, završio je Moskovski državni institut za međunarodne odnose 1972. godine. Poslat je kao sovjetski diplomata u Šri Lanku, a potom je u Moskvi radio u Ministarstvu spoljnih poslova.
U Ujedinjenim nacijama radio je u dva navrata:
- 1981. godine poslat je u Njujork kao viši posmatrač sovjetske misije
- 1994. postao je ambasador pri UN
Tek 2004. godine, Putin ga je imenovao za šefa diplomatije i na toj poziciji je više od 20 godina. Ovo je detalj koji nedostaje u njegovoj biografiji, a u Rusiji je krucijalan: Lavrov nije bivši KGB-ovac, niti pripadnik bilo koje bezbjednosne službe. On je diplomata, vjerovatno poslednji veliki produkt sovjetske škole diplomatije.
Samim tim, on nikada nije mogao da bude dio "carevog" najužeg kruga, čiji su pripadnici poznati kao "siloviki". Silni, kako ih ljudi zovu, a i oni sami sebe, svi do jednog su bivši obavještajci, kontraobavještajci, vojnici. Jednostavno, jedini ljudi na svijetu kojima Putin, bivši KGB oficir vjeruje. Ako uopšte ikome i vjeruje.
Čini se da je Lavrova koštalo upravo to što je pokušavao da bude diplomata sa predsjednikom koji se od dolaska na vlast spremao za rat. Ispostaviće se, više od jednog.
Prelomni trenutak u odnosima Putina i Lavrova
U vrijeme ilegalne aneksije Krima 2014. godine, Lavrov je u početku pokušao da se drži umjerenije diplomatske pozicije, odnosno pokušavao je da izbjegne totalni raskol između Rusije i Evrope.
Prema navodima Marka Galeotija, istoričara i pisca koji se godinama bavi Rusijom, u tim trenucima je Putin počeo da smatra da je Lavrov previše "zapadnjački orijentisan" i da se u velikoj mjeri oslanja na dijalog. A u "carevoj" glavi postoji samo jezik sile.
Uslijedila je ruska vojna intervencija u Siriji, prema kojoj je Lavrov takođe bio skeptičan. Ali po drugi put u kratkom periodu, morao je da brani odluku Kremlja sa kojom se ne slaže. Ubrzo, on je postao puki izvršilac naređenja.
Marginalizacija diplomatije u Rusiji
Nakon 2016. i američkih izbora, Lavrov je još više marginalizovan. Putin je tada počeo ekstremno da se oslanja na službe bezbjednosti, odnosno FSB i GRU, dok je Ministarstvo spoljnih poslova totalno skrajnuto.
Ono što je do tada bilo u rukama Lavrova, kao recimo odnosi sa Amerikom i Ukrajinom, situacija u Siriji, predato je Nikolaju Patruševu, Putinovom odanom jastrebu. Patrušev je bivši obavještajac, po mnogima radikalniji i ratoborniji od samog Putina, koji sada obavlja funkciju njegovog pomoćnika.
Lavrov je u tom periodu postao praktično portparol Kremlja, često ciničan pred kamerama i svijetom, ali bez stvarne moći. "Čini se da se povećava izolacija Lavrova, lojalnog izvođača radova, ali ne i kreatora odluka", naveo je "Foreign Affairs" u analizi iz 2018.
Ketrin Belton u knjizi "Putinovi ljudi" piše da Lavrov nikada nije bio u Putinovom unutrašnjem krugu, ali da je "nakon 2014. pao u senku ljudi iz bezbjednosnih struktura".
Nudio ostavku Putinu?
U diplomatskim krugovima još od 2017. kruže priče da je Lavrov, revoltiran zbog situacije u kojoj se nalazi, više puta nudio ostavku, ali da je Putin ignorisao njegove apele.
Tokom pandemije koronavirusa i perioda prije invazije na Ukrajinu, Lavrov je u potpunosti bio potisnut iz strateških razgovora, koji su se vodili između Putina, Petruševa i Sergeja Šojgua, nekada ministra odbrane, a sada sekretara Saveta bezbjednosti Rusije.
Lavrov, prema brojnim svjedočenjima, nije bio dio tima koji je planirao invaziju na Ukrajinu, niti je o tome bio obaviješten do poslednjeg trenutka.