Ovo je poslednja podijeljena prestonica na svijetu i bez dileme jedno od najkompleksnijih mjesta u Evropi.
Svjetski putnik Robert Dacešin poveo nas je u putovanje kroz jedan od najčudnijih gradova koji je izdijeljen na dva dijela. Između ta dva dijela postoji tampon zona, a izvan tampon zone dvije potpuno različite kulture, mentalitet i jezik.
Ovo je priča o Nikoziji, poslednjoj podijeljenoj prestonici na svijetu i bez dileme jedno od najkompleksnijih mjesta u Evropi.
Kako je došlo do podjele Nikozije?
Nikozija je postala glavni grad 1960. godine, a invazija koju su izvršili Turci 1974. godine podijelila je grad na dva dela - grčki i turski. Južni dio grada je danas raskošan, sa prelijepim bulevarima. Sa druge strane je sjeverna Nikozija koja je zadržala svoj stari šarm i malo se promijenila kroz sve ove godine.
Grad je podijeljen tzv. zelenom linijom koja je ime dobila po tome što su snage UN-a zelenim markerom iscrtale granice koje će podijeliti ostrvo na dva dijela. Da biste prešli sa jedne na drugu stranu postoji službeni prelaz koji većinski koriste samo turisti.
U prvom dijelu osjeti se uticaj Zapada, tu su brojni restorani sa grčkom kihinjom, pravoslavne crkve, suveniri u vezi sa grčkom mitologijom. Odmah sa druge strane osjeti se miris orijenta, svuda su natpisi na turskom jeziku. Umjesto crkve i manastira, mjestom dominiraju džamije, od kojih se posebno izdvaja džamija Selimija, koja je nekada bila crkva Sv. Sofije.
Razlikuju se i tablice. U turskom dijelu tablice na vozilima nemaju oznaku Evropske unije.
Ono što turiste posebno iznenadi kad dođu i Nikoziju je to da je vrijeme na turskoj i grčkoj strani Kipra drugačije za jedan sat, jer je Turska republika Sjeverni Kipar odlučila da ukine ljetnje računanje vremena.
U grčkom dijelu Kipra koristi se euro, dok se u turskom dijelu Kipra koristi turska lira.
Kako lokalno stanovništvo gleda na podjelu ostrva?
Robert je razgovarao sa grčkim Kipranima, a evo kako oni gledaju na sve što desilo na ostrvu.
"Postoji nekoliko razlika. Prije svega to su religija, kultura i mentalitet. Pošto radim kao vozač, imam priliku da odem i na drugu stranu, tursku stranu Kipra, koju mi Grci zovemo okupirano područje. Želim da jednog dana budemo ujedinjeni, da budemo jedan narod. Postoji nešto što je jače od religije i političkih tema, a to je ljubav. Vjerujem da gde postoji volja postoji i način. Imam jak osjećaj da obje strane žele da žove skladno", naveo je jedan stanovnik grčkog dijela Kipra.
Drugi kaže da je tužno sve to i da Kipar ne pripada ni Grčkoj ni Turskoj, a zatim je ukratko objasnio zbog čega je došlo do podjele.
"Kiprani koji pričaju grčki ubili su nekoliko Kiprana koji pričaju turski. Kiprani koji pričaju turski ubili su Kiprane koji pričaju grčki. Turska je odlučila da napadne Kipar, zauzeli su oko 39 odsto teritorije i stanovnike koji pričaju turski prebacili na drugu stranu. Imam mnogo prijatelja koji su turski Kiprani, naš odnos je bratski", iskren je ovaj Kipranin.
Kako izgleda tampon zona?
Granica je duga 190 km. Misija UN kontroliše tampon zonu. Kada je turska invazija na Kipar počela, a svi ljudi protjerani iz ove zone, svakoga ko bi bio viđen da se kreće tuda, vojnici bi imali pravo da upucaju.
Ipak, ljudski inat je nekad veoma jak, i uprkos prijetnjama i ucjenama odlučili su da tu ostanu, priča Robert.
Izvjesna gospođa Ana, koja je živjela usred tampon zone, i čija su vrata bila okrenuta direktno ka sredini ovog prostora, odbijala je da izađe iz svoje kuće. Tokom godina ona se sprijateljila sa vojnicima koji su obezbjeđivali ovo područje, pa su je oni snabdijevali osnovnim namirnicima. Izgurala je Ana svoje i tu je živjela do 91. godine. Njeno tjielo bilo je poslednje što je iznijeto iz ove zone. Danas ovo mjesto izgleda kao zarobljeno u vremenu.
(Youtube Robert Dacešin/MONDO)