Velika Britanija bi mogla da rasporedi 20.000 vojnika.
Kada je Vladimir Putin naredio opštu invaziju na Ukrajinu, ništa na Zapadu nije moglo da ga ubijedi da odstupi. Ali, povratak Donalda Trampa u Bijelu kuću mogao bi da natjera ruskog predsjednika da prvi put ozbiljno razmotri mogućnost mira.
Ni Moskva ni Ukrajina, skoro tri godine od početka invazije 24. februara 2022, nisu blizu vojnog trijumfa. Umjesto toga, čini se da je najvjerovatniji ishod na brzinu dogovorena demilitarizovana granica od 1.287 kilometara koja bi razdvajala zaraćene strane.
Takav aranžman će biti gorka pilula za ukrajinske političke lidere i građane, jer bi zamrzavanje sukoba na sadašnjim linijama značilo predaju 20 odsto ratom razorene zemlje agresoru.
U zamjenu za prihvatanje ovog rešenja, ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski će insistirati na uspostavljanju multinacionalnih snaga koje bi nadgledale možda najkrhkiji mirovni sporazum do sada, piše britanski "The Telegraph".
SAD i NATO ne očekuju da će igrati ključnu ulogu u odvraćanju Putina od još jednog napada na Ukrajinu.
Ovaj zadatak bi prvenstveno trebalo da padne na evropske zemlje, kako je nedavno izjavio američki sekretar odbrane Pit Hegset na sastanku ministara odbrane NATO-a u Briselu .
Evropski lideri našli su se u grozničavoj potrazi za zajedničkim odgovorom na Trampovu odluku da otpočne pregovore sa Putinom i sve što slijedi, uključujući bezbjednosne garancije za obezbjeđivanje trajnog mira u Ukrajini.
Prvi koji je izjavio spremnost da pošalje britanske trupe kao dio potencijalnog sporazuma bio je britanski premijer Starmer. Francuski zvaničnici su nagovijestili mogućnost "pojačanja" raspoređenih u Ukrajini iza linija fronta kako bi Putina odvratili od novog napada.
Ali kada su se najmoćniji evropski lideri sastali u ponedeljak u Parizu da razgovaraju o mogućnostima mirovnih snaga, postalo je jasno da među njima postoje duboke podjele.
Njemački kancelar Olaf Šolc , koji je često kritikovan zbog svoje popustljivosti, osudio je razgovore o slanju trupa kao "potpuno preuranjene" i "veoma neprikladne", ističući da ga razgovori "čak i malo iritiraju". Šolc je ranije napustio sastanak kako bi učestvovao u predizbornoj debati.
Italija i Španija su takođe izrazile sumnju u slanje evropskih trupa u Ukrajinu.
Italijanska premijerka Đorđa Meloni rekla je da je slanje trupa "najsloženiji i najmanje efikasan" metod održavanja mira. Španski ministar spoljnih poslova Hose Manuel Albares dodao je: "Trenutno niko ozbiljno ne razmišlja o slanju trupa u Ukrajinu. Mir je još uvijek veoma daleko, i to samo iz jednog razloga - zbog Vladimira Putina."
Poljska je brzo odbacila tu ideju, a njen premijer Donald Tusk je istakao da je odbrana istočnog krila NATO prioritet njegove vlade.
Izgledalo je da su izgledi za evropsku mirovnu misiju postajali sve slabiji sa svakom novom izjavom. Ali postoji tračak nade za jednu inicijativu koju vodi Ujedinjeno Kraljevstvo.
Zajedničke ekspedicione snage (JEF), koalicija deset sjevernoevropskih zemalja NATO-a, mogle bi da ponude rešenje.
Pored Velike Britanije, JEF uključuje Norvešku, Finsku, Švedsku, Estoniju, Letoniju, Litvaniju, Dansku, Island i Holandiju. Većina njihovih političkih lidera je u suštini nagovijestila spremnost da na neki način pošalju trupe u Ukrajinu.
Udruživanjem snaga sa Francuskom, zemlje JEF-a mogle bi da okupe nove ekspedicione snage od 40.000 do 50.000 vojnika koje će učestvovati u implementaciji francuskog koncepta misije "reosiguranja".
Smještene iza, a ne na liniji fronta, ove "mirovne snage" imale bi zadatak da brzo reaguju na svaki mogući novi pokušaj Rusije da obnovi rat.
Majkl Kofman, viši saradnik u Karnegi zadužbini i jedan od najpouzdanijih vojnih stručnjaka, rekao je: "Ove snage ne moraju da budu svuda - samo treba da budu raspoređene u zemlji sa bataljonima u četiri operativna pravca, sa dovoljno mobilnosti da se brzo kreću duž bojnog polja ako je potrebno."
Najvjerovatnije tačke ruskog napada bile bi oblasti Harkov, Donjeck i Zaporožje.
Bilo koja evropska snaga stacionirana u Ukrajini morala bi da bude teško naoružana - glavni borbeni tenkovi "Challenger 2" i "Leopard 2", teška artiljerija i jurišni helikopteri vjerovatno bi bili sastavni deo ovih snaga.
Pored teškog naoružanja i vatrene moći, snage bi morale da budu veoma mobilne da bi mogle da pokriju potencijalnu demilitarizovanu zonu dugu 800 milja.
Na svom zvaničnom sajtu, JEF sebe opisuje kao "snage visoke spremnosti, konfigurisane za brz odgovor na krize".
"Može da se integriše u veće međunarodne operacije poput onih koje predvode NATO, UN ili druge bezbjednosne koalicije i može da sprovodi čitav spektar operacija", navodi se u opisu.
Velika Britanija bi mogla da rasporedi 20.000 vojnika, uz podršku komandosa i rezervista.
Manji britanski kontingent mogao bi da se sastoji od 16. vazdušno-desantne brigade, britanske globalne interventne snage, zajedno sa nekim oklopnim jedinicama.
Svaka zemlja učesnica bi vjerovatno bila pozvana da doprinese određenom broju vojnika i opreme srazmjerno veličini njenih oružanih snaga.
Takvim snagama bi bili potrebni mjeseci da se pripreme, a Velika Britanija i druge države bi morale da se oslone na rezerve kako bi osigurale da njihova sopstvena teritorijalna bezbjednost i prethodne obaveze nisu ugrožene.
Velike evropske vojne misije takođe bi zahtijevale izvjesnu podršku SAD, bez obzira da li Amerikanci šalju svoje trupe ili ne.
Pokrivenost iz vazduha i pristup obavještajnim satelitima i dronovima bili bi ključni za praćenje demilitarizovane zone.
Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov već je izrazio protivljenje ideji da se u Ukrajini rasporede snage NATO-a, ili bilo koje snage iz zemalja članica Alijanse, kao dio posleratnih bezbjednosnih garancija.
"Svako pojavljivanje oružanih snaga pod drugom zastavom ništa ne mijenja. Ovo je, naravno, potpuno neprihvatljivo", rekao je Lavrov tokom razgovora sa američkim zvaničnicima u Saudijskoj Arabiji.
U početku, raspoređene snage bi vjerovatno boravile u šatorima, kao što je uobičajeno za ekspedicione misije. Ali, da bi se obezbijedila dugoročna održivost, bilo bi neophodno obezbijediti smještaj, hranu i logističku podršku. Međutim, zapadne vlade će morati jasno da stave do znanja Zelenskom da takva misija neće biti stalna zbog ogromnog pritiska na domaće resurse.
(Jutarnji/MONDO)