Sirijski ministar unutrašnjih poslova Mohamed al-Rahmun rekao je da postoji "veoma jak bezbjednosni kordon na periferiji Damaska i da ga niko ne može probiti". Ubrzo se pokazalo da nije baš tako.
Sirijski vojnici brzo su napustili svoje položaje na periferiji Damaska u nedjelju rano ujutru i pobjegli od pobunjenika koji su nadirali sa svih strana. Iako je vojska ranije tvrdila da "ojačava" linije odbrane oko prijestonice, one nisu dugo trajale. Sirijski ministar unutrašnjih poslova Mohamed al-Rahmun rekao je da postoji "veoma jak bezbjednosni kordon na periferiji Damaska i da ga niko ne može probiti". Ubrzo se pokazalo da nije baš tako.
Bez obzira na "snažan bezbjednosni kordon", sirijski režim se vrlo brzo povlačio iz gradova Alepa, Hame i Homsa, bježeći od pobunjenika koji su krenuli u ofanzivu prije manje od dvije nedelje. U građanskom ratu od 2011. do 2016. režim Bašara el Asada okrenuo je tok rata protiv pobunjenika uz pomoć ruskih vazdušnih udara i akcija militanata Hezbolaha koje podržava Iran.
Ali, Moskva i Teheran su trenutno fokusirani na druge sukobe, ostavljajući sirijsku vojsku bez podrške dok su pobunjenici napredovali u munjevitoj ofanzivi koju je predvodila islamistička grupa Hajat Tahrir Al-Šam. Analitičari smatraju da su efikasnost Asadove vojske ozbiljno ugrozile niske plate, loš moral i nedostatak iskustva većine osoblja, piše The britanski Telegraf.
"Sirijska vojska nikada nije bila posebno kvalitetna. Zemljom je vladala zastrašivanjem i terorom uz podršku i uputstva Rusa od 2015. godine. Rusi su im dali oružje i uputstva. Većina oficira je dobila položaje, jer su bili bliski Asadu", rekao je Hamiš de Breton Gordon, penzionisani pukovnik britanske vojske i savjetnik nevladinih organizacija za hemijsko oružje u Siriji i Iraku.
"Komandanti su bili više fokusirani na šverc i iznudu nego na uspostavljanje odbrambenih pozicija i vođenje svojih ljudi", kaže Greg Voters sa Bliskoistočnog instituta. Vojska je uglavnom izbjegavala ozbiljnije borbe otkako je 2020. godine, na početku pandemije, potpisano primirje sa pobunjenicima.
"Raspad vojske je odraz kolapsa sirijskih državnih institucija. U oblastima pod kontrolom Asadovog režima vlada osjećaj da se stvari ne popravljaju i nikada neće biti bolje", rekao je Džihad Jazigi, glavni urednik Sirija Reporta.
Stiven Kuk, stručnjak za Bliski istok u Savjetu za spoljne poslove, rekao je za Telegraf da većinu sirijske vojske čine regruti koji "zapravo ne žele da budu tamo". "U borbi se moglo osloniti samo na elitne jedinice poput Republikanske garde. Zato je Asad doveo Hezbolah", dodaje on. Kuk kaže da Asadova vojska ima velikih problema sa snabdevanjem i logistikom.
Sirija je poslednjih godina postala veliki proizvođač i snabdijevač drogom, što je dovelo do toga da državne institucije, poput vojske, djeluju kao ključni jelovi mreže organizovanog kriminala. Dok su se njegovi vojnici povlačili na svim frontovima, Asad je najavio da će im podići plate za 50 odsto. Stručnjaci su njegovo obećanje ocijenili kao impulsivan pokušaj rješavanja dugogodišnjih problema sa moralom vojnika.
"Činjenica da su se snage bezbjednosti raspale iznenadila je mnoge. Ali jednostavno nisu mogli da se suprotstave nečemu ovakvom", kaže Nataša Hol, viši saradnik programa za Bliski istok u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).
"Takođe zaboravljamo da su tokom ovog rata izgubili mnogo ljudi. Asadova alavitska sekta već decenijama živi u siromaštvu u planinama. Od ovog režima nisu dobili mnogo. Asad je uzalud koristio retoriku vođe sekte da ubijedi alavite da je borba za njih pitanje opstanka", dodaje on.
Pobunjenici su, pak, dobro pripremljeni, taktički spremni i vješti u upotrebi propagande, što je očigledno iznenadilo sirijsku vojsku. HTS ima oficire, specijalne jedinice, dronove i noćne komandose. "Pobunjenici koji se danas bore potpuno su drugačiji od onih sa kojima se režim borio ranije. Oni su bolje opremljeni i disciplinovani... Valjda je Turska imala značajnu ulogu u tome. Ankara ovdje ima najviše da dobije", kaže Voters.