Iskaz svjedoka nakon masakra u "Ribnikaru".
Dječak iz Osnovne škole "Vladislav Ribnikar" svjedočio je u postupku koji se vodi protiv njegovih roditelja. Pored maloljetnika, do sada su svedjočile njegova dadilja i nastavnica istorije, a u narednom periodu očekuje se da se u sudnici čuje iskaz studenta istorije koji se, u trenutku kada je dječak pucao u svoje vršnjake, našao u učionici.
Student istorije, koji se 3. maja zatekao u učionici u koju je dječak ušao i otvorio vatru na svoje vršnjake, svjedočio je u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu juna prošle godine, a u ovom postupku ima status oštećenog svedoka. U svom iskazu objasnio je šta se dešavalo u učionici.
Na početku je pojasnio da je student istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu i da je u "Ribnikaru" bio u okviru redovne školske prakse, na koje se uglavnom upućuje po nekoliko studenata.
"U trenutku kada je došlo do pucanja u školi 'Vladislav Ribnikar' bio sam na praksi u kabinetu istorije kada je u tom trenutku čas imalo odeljenje 7/2", započeo je svoj iskaz student i pojasnio da se taj dan nije razlikovao u odnosu na druge i da je sve djelovalo uobičajeno.
"Došao sam u školu u 07.50-07.55 časova. Uobičajeno sam se pozdravio sa portirom Draganom Vlahovićem. Zatim sam sačekao da mentorka, nastavnica istorije, otključa kabinet i ušao sam sa njom. Posle nas su ušla djeca. Čas je trajao sasvim normalno prvih 35 minuta, a onda oko 08.36 do 08.37 časova začuli su se hici iz hodnika škole. Nismo bili sigurni odakle zvuk dolazi, pomislili smo da su u pitanju petarde. Mislim da sam čuo oko 15 hitaca sa prekidima, a nakon toga je nastupila tišina 20 do 30 sekundi", govorio je student dalje.
U trenutku kada je dječak ušao u učionicu, student istorije je sjedio u poslednjoj klupi do prozora, dijagonalno od ulaznih vrata kabineta. Nastao je, kaže, muk, možda je neko rekao, a svi su se pitali šta se događa. Zatim je neko otvorio vrata, a ispostavilo se da je to bio dječak sa pištoljem.
"Dječak, za kog nisam tada znao kako se zove, je otvorio vrata, vidjela se ispružena ruka sa pištoljem, a ranac mu je visio sa ramena do kuka. Uperio je pištolj u nastavnicu, nakon čega sam iskočio kroz otvoren prozor, ali nisam siguran da li sam tokom iskakanja ili neposredno prije toga čuo pucanj. Ne znam da li je prvo pucao u nastavnicu, ali nakon što sam ja iskočio, potrčao sam ka ograđenom dijelu dvorišta i vidio da su još dva, tri dječaka iskočila i otišli na Cvetni trg", prepričava i dodaje da je sve to vrijeme čuo mnogo hitaca.
Student nije mogao da precizira o koliko hitaca je bilo riječ, ali je kazao kako su se oni čuli sve dok su trčali ka izlazu.
"Kada sam iskočio čuli su se glasovi, vriska i krici. Prilikom izlaska iz dvorišta, prema Cvjetnom trgu, već sam uzeo telefon i pozvao policiju", ispričao je svjedok.
Pojasnio je da je vidio dječaka i da je znao da je učenik iz odeljenja 7/2 jer ga je i ranije viđao. Napomenuo je da mu ništa nije posebno ostalo u sećanju u vezi sa njim, ali da je znao da ide u taj razred jer je prije ovog događaja dva puta bio u tom odeljenju.
"Nisam primijetio nikakav poseban odnos prema njemu ili nešto drugo karakteristično u odnosu na njega ili u vezi sa njim. U momentu kada je dečak koji je pucao ušao u učionicu, nisam se sjetio ko je on, ali sam se kasnije dosjetio da je on učenik 7/2, kada sam vidio njegove slike u medijima. Nisam primijetio da je nosio nešto drugo osim ranca, sjećam se da je imao crni duks", naveo je mladić u tužilaštvu.
Na pitanje advokata da li može da pokaže u kakvom je položaju bio dječak kog je video, student je pojasnio kako je ta situacija izgledala.
"Vrata učionice se otvaraju prema spolja, ka hodniku. Vidio sam dječaka u stojećem položaju, sa potpuno ispruženom lijevom rukom u kojoj je držao pištolj i sa rancem koji je visio o njegovom lijevom ramenu i bio naslonjen na njegov lijevi kuk. Kada sam vidio ruku, bila je mirna, nije drhtala, a izraz lica je po mom mišljenju bio hladnokrvan", naveo je student.
Opisao je kako nije čuo da li je pucač rekao bilo šta, pošto je ubrzo iskočio kroz prozor kako bi se spasio. Kazao je kako je, vidjevši dječaka sa pištoljem u ruci, povezao njega i hice koje je prethodno čuo. Te hice nije mogao da opiše kao rafalnu paljbu, kazao je da se povremeno čulo kao da je neko ispaljivao pojedinačne hice, a povremeno kao hice u serijama.
Student je potom opisao kako je u trenutku ulaska dječaka, nastavnica istorije stajala ispred katedre, na sredini, u vrhu srednjeg reda.
"Nastavnica je u trenutku ulaska učenika koji je pucao stajala, rekao bi ispred katedre, okrenuta ka učenicima. Sve što pamtim u pogledu ponašanja nastavnice je da se okrenula ka napadaču, ali ničega više", zaključio je student i izjavio da se ne pridružuje krivičnom gonjenju protiv oca dečaka.