Rat Rusije u Ukrajini poskupljuje hranu širom svijeta i prijeti da pogorša nestašicu, glad i političku nestabilnost u zemljama u razvoju.
Rusija i Ukrajina zajedno izvoze skoro trećinu pšenice i ječma na planeti, više od 70% suncokretovog ulja i glavni su dobavljači kukuruza. Rusija je najveći svjetski proizvođač đubriva.
Svjetske cijene hrane su već rasle, a rat je pogoršao stvari, spriječivši oko 20 miliona tona ukrajinskog žita da stigne do Bliskog istoka, sjeverne Afrike i djelova Azije.
Nedjelje pregovora o stvaranju bezbjednih koridora za izvlačenje žitarica iz ukrajinskih crnomorskih luka nisu donijele nikakav napredak jer hitnost raste kako se približava sezona ljetnje žetve.
„To se mora dogoditi u naredna dva mjeseca ili će biti užasno“, upozorila je Ana Nagurni, koja studira krizni menadžment na Univerzitetu Masačusets Amherst i članica je odbora kijevske škole ekonomije.
Ona je naglasila da 400 miliona ljudi u svijetu zavisi od ukrajinskih zaliha hrane. Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO) predviđa da bi se do 181 milion ljudi u 41 zemlji ove godine moglo suočiti sa krizom hrane ili gorim nivoom gladi.
Evo pogleda na globalnu krizu hrane:
KAKVA JE SITUACIJA?
Obično se 90% pšenice i drugih žitarica sa ukrajinskih polja izvozi na svjetska tržišta morskim putem, ali ih je zadržala ruska blokada.
Dio žitarica se preusmjerava širom Evrope željeznicom, drumom i rijekom, ali ta količina je samo kap u poređenju sa količinama koje se prevoze na morskim putevima. Pošiljke se takođe gomilaju jer se širina pruga u Ukrajini ne poklapa sa širinom njenih susjeda na zapadu.
Zamjenik ukrajinskog ministra poljoprivrede Markijan Dmitrasevič zatražio je od zakonodavaca EU pomoć u izvozu više žitarica, uključujući proširenje upotrebe rumunske luke na Crnom moru, izgradnju više teretnih terminala na rijeci Dunav i uklanjanje prepreka birokratske procedure za prelazak tereta na poljskoj granici, ali to znači oduzimanje hrane onima kojima je potrebna.
„Sada morate ići po Evropi da biste se vratili na Mediteran. To je zaista poskupilo cijenu ukrajinskom žitu“, rekao je Džozef Glauber, specijalista istraživačkog instituta za prehrambenu politiku u Vašingtonu.
Ukrajina je od početka rata uspjela da izveze samo između 1,5 miliona i 2 miliona tona žitarica, u poređenju sa više od 6 miliona prije, rekao je Glauber, bivši glavni ekonomista američkog Ministarstva poljoprivrede.
Rusko žito takođe ne napušta zemlju. Moskva kaže da sankcije Zapada protiv njene bankarske i brodarske industrije onemogućavaju Rusiji izvoz hrane i đubriva i odvraćaju strane kompanije da ih isporučuju. Ruski zvaničnici insistiraju na ukidanju sankcija kako bi mogli da isporučuju svoje žito na globalna tržišta.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lejen i drugi zapadni lideri kažu, međutim, da sankcije ne uključuju hranu.
ŠTA KAŽU STRANE U SUKOBU?
Ukrajina je optužila Rusiju da je granatirala njenu poljoprivrednu infrastrukturu, palila polja, krala žito i pokušavala da ga proda Siriji nakon što su Liban i Egipat odbili da ga kupe. Satelitski snimci koje je krajem maja napravio Makar Technologies pokazuju kako brodovi pod ruskom zastavom u luci na Krimu utovaruju žito i danima kasnije pristaju u Siriji, a vrata su im otvorena.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski optužio je Rusiju da je izazvala globalnu prehrambenu krizu. Zapad se slaže, sa zvaničnicima poput predsjednika Savjeta Evrope Čarlsa Mičela i američkog državnog sekretara Entonija Blinkena koji kažu da Rusija efektivno koristi hranu kao još jedno oružje.
Rusija tvrdi da bi se izvoz mogao nastaviti ako Ukrajina ukloni mine iz Crnog mora i ako brodovi koji pristižu mogu biti pregledani u potrazi za oružjem.
Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov obećao je da Rusija neće „zloupotrebljavati“ svoju pomorsku prednost i da će preduzeti „sve neophodne korake da osigura da brodovi mogu slobodno da napuste“.
Ali ukrajinski i zapadni zvaničnici sumnjaju u ta obećanja. Turski ministar spoljnih poslova Mevlut Čavošoglu rekao je prije nekoliko dana da bi bilo moguće napraviti bezbjedne koridore bez čišćenja mina jer je poznat položaj eksplozivnih naprava.
Ostaju, međutim, druga pitanja, na primjer da li će osiguravajuća društva obezbijediti osiguranje za ova putovanja.
Dmitrasevič je prije nekoliko dana rekao ministrima poljoprivrede EU da je jedino rješenje poraz Rusije i deblokada luka: „Nikakve druge privremene mjere, poput humanitarnih koridora, neće riješiti problem.
KAKO SMO DOSLI DO OVE SITUACIJE?
Cijene hrane su već bile u porastu prije ruske invazije, uz faktore poput lošeg vremena i neuspjeha usjeva koji su smanjivali zalihe, dok se globalna potražnja snažno oporavila nakon pandemije korone.
Glauber je pomenuo prošlogodišnje loše žetve u Sjedinjenim Državama i Kanadi i sušu koja je oštetila usjeve soje u Brazilu. Pogođen globalnim zagrijavanjem, Afrički rog se suočava sa jednom od najgorih suša u poslednje četiri decenije, dok je rekordni toplotni talas u Indiji u martu smanjio prinose pšenice.
To je, uz rastuće cijene goriva i đubriva, spriječilo druge zemlje proizvođače žitarica da popune praznine.
KO JE NAJVIŠE POGOĐEN?
Ukrajina i Rusija izvoze svoje osnovne proizvode uglavnom u zemlje u razvoju, koje su najosjetljivije na povećanje troškova i nestašice. Zemlje poput Somalije, Libije, Libana, Egipta i Sudana u velikoj mjeri zavise od pšenice, kukuruza i suncokretovog ulja iz obe nacije u ratu.
„Najsiromašniji su oni koji primaju teret“, jadao se Glauber. „To je, bez sumnje, humanitarna kriza.
Osim prijetnje glađu, rastuće cijene hrane prijete da stvore političku nestabilnost u ovim zemljama. Poskupljenja su bila jedan od uzroka Arapskog proljeća i postoji bojazan da će se društveni fenomen ponoviti.
Vlade zemalja u razvoju moraju dozvoliti da cijene rastu ili subvencionišu troškove, rekao je Glauber. Umjereno prosperitetna zemlja poput Egipta, koja je najveći svjetski uvoznik pšenice, može da apsorbuje visoke troškove, rekao je on. Međutim, „siromašnim zemljama poput Jemena ili državama na Rogu Afrike zaista će biti potrebna pomoć“, dodao je on.
Glad muči to područje Afrike. Cijene osnovnih proizvoda kao što su sirovo ulje i jestivo ulje su u nekim slučajevima i više nego udvostručene, dok su milioni goveda koje porodice koriste za mlijeko i meso uginuli. Za Sudan i Jemen, rusko-ukrajinski sukob doprinosi godinama unutrašnjih kriza.
UNICEF je upozorio na "eksploziju smrtnosti djece" ako se svijet fokusira isključivo na rat u Ukrajini i ne interveniše. Agencije UN procjenjuju da se više od 200.000 ljudi u Somaliji suočava sa "katastrofalnom glađu", da bi oko 18 miliona Sudanaca moglo da doživi akutnu glad do septembra, a da se 19 miliona Jemenaca ove godine suočava sa nesigurnošću hrane.
Cijene pšenice su u nekim od tih zemalja porasle i do 750%.
„Generalno, sve je poskupilo. Bilo da je u pitanju voda ili hrana, sve postaje gotovo nemoguće nabaviti“, upozorio je Justus Liku, savjetnik za bezbjednost hrane u humanitarnoj grupi CARE, posle ovogodišnje posjete Somaliji.
Liku je rekao da prodavac kuvane hrane nije imao povrće ili životinjske proizvode. „Ni mlijeko ni meso. Rekla nam je da stoji tu samo da bi bila."
U Libanu, pekare koje su nekada imale različite vrste hljeba sada prodaju osnovnu pitu da bi uštedjeli brašno.
ŠTA SE RADI?
Nedeljama je generalni sekretar UN Antonio Guteres pokušavao da posreduje u dogovoru koji bi deblokirao rusko žito i izvoz đubriva i omogućio Ukrajini da izvozi sirovine iz luke Odesa, ali napredak je bio spor.
U međuvremenu, velika količina žitarica je nasukana u ukrajinskim silosima ili na farmama. Stiže još žita: uskoro počinje zimska žetva u Ukrajini, što će povećati pritisak na skladišta iako neke njive neće biti požnjevene zbog borbi.
Sergej Hrebcov ima malu planinu žita na svojoj farmi u regionu Donbasa, ali ne može da je proda jer su transportne veze prekinute. Manje kupaca znači da su cijene toliko niske da je poljoprivreda neodrživa.
„Postoje neke opcije za prodaju, ali to je kao da se baci“, jadao se on.
Američki predsjednik Džo Bajden rekao je da sa svojim evropskim partnerima radi na planu izgradnje privremenih silosa na granicama Ukrajine, uključujući i Poljsku, rješenje koje bi takođe riješilo problem razlika u kolosecima između Ukrajine i Zapadne Evrope.
Ideja je da se žito može prebaciti u silose, a odatle u "vagone u Evropi i odvesti u okean i ostatak svijeta, ali za to je potrebno vrijeme", rekao je on u govoru u utorak.
Dmitrasevič je rekao da je kapacitet skladištenja Ukrajine smanjen za između 15 miliona i 60 miliona tona nakon što su ruske trupe uništile silose ili okupirane oblasti na jugu i istoku zemlje.
ŠTA KOŠTA VIŠE?
Očekuje se da će svjetska proizvodnja pšenice, pirinča i drugih žitarica dostići 2,78 milijardi tona 2022. godine, što je 16 miliona manje u odnosu na prethodnu godinu, što predstavlja prvi pad za četiri godine, saopštio je FAO.
Cijene pšenice porasle su za 45 odsto u prva tri mjeseca ove godine u odnosu na isti period prethodne godine, prema indeksu FAO. Biljno ulje je poskupilo 41 odsto, dok su dvocifrene procente porasli i šećer, meso, mlijeko i riba.
Povećanja podstiču veću inflaciju širom svijeta, poskupljuju namirnice i podižu troškove za vlasnike restorana, koji su bili primorani da podignu cijene.
Neke zemlje su reagovale tako što su zaštitile svoje domaće zalihe. Indija je ograničila izvoz šećera i pšenice, dok je Malezija obustavila izvoz žive piletine, što je alarmiralo Singapur, koji trećinu svoje živine nabavlja od svog susjeda.
Međunarodni institut za istraživanje prehrambene politike kaže da ako nestašica hrane postane akutnija kako se rat odugovlači, može doći do daljih ograničenja izvoza, što će još više povećati cijene.
Još jedna prijetnja je nestašica i cijena đubriva, što znači da bi polja mogla biti manje produktivna jer farmeri pokušavaju da uštede, rekao je Stiv Metjuz, specijalista Gro Intelligence, kompanije za analizu poljoprivrednih podataka.
Posebno je veliki deficit u dvije glavne hemikalije u đubrivima, od kojih je Rusija glavni izvoznik.
„Ako nastavimo sa nestašicom potaše i fosfata kao što sada vidimo, vidjećemo manje prinose na poljima“, rekao je Metjuz. „Bez sumnje, u narednih nekoliko godina".