U staroj Atini muž je mogao bez objašnjenja da otjera ženu ali i da se odrekne miraza. Tako je žena bila finansijski obezbjeđena.
I žena je staroj Atini, ukoliko je to htjela, mogla da okonča bračnu vezu. Trebalo je samo da napusti muževljev dom, nakon čega bi uslijedilo zvanično izjašnjavanje pred sudijom i razvod bi bio okončan. Žene su ovo radile uz obaveznu podršku muških članova porodice, koja bi ih primila nazad nakon razlaza. Ukoliko bi se žena osmjelila da sama uđe u ovaj postupak, nailazila bi na oštru osudu okoline.
Brak je mogao da okonča i nevjestin otac. Tako se dogodilo s atinskim tiraninom Pizistratom. Kako bi zadobio Megaklovu političku podršku, Pizistrat se oženio njegovom ćerkom. Ali, pošto nije želio da potomstvo s novom ženom ugrozi interese njegovih sinova iz prethodnog braka, odbijao je da vrši bračne dužnosti. Saznavši za ovo, Megakle je uzeo natrag svoju kćer, a nesrećni Pizistrat je po drugi put protjeran iz Atine.
"Ei foras, mulier!" (Ženo, izađi napolje!) - ova jednostavna rečenica, kao i oduzimanje ključeva koje je dobila kao gospodarica kuće, bilo je dovoljno da se Rimljanin riješi supruge.
Pater familias, kao neprikosnoveni gospodar svega što se nalazi u njegovom domu, mogao je i da otjera ženu ukoliko je baš želio, ali ne bez posljedica.
U ranoj rimskoj republici, svijetu strogih moralnih načela, gdje se porodica smatrala temeljom društva, razvod je izazivao pravi skandal.
Cenzori su 307. godine prije naše ere izbacili jednog Rimljanina iz Senata zato što se razveo od supruge, a da se prethodno nije posavjetovao s plemenskom skupštinom.
Vijek kasnije, senator Spurije Karvilije Ruga zapanjio je sugrađane kad je otjerao ženu i to zbog toga što nisu imali djece, piše "Politikin Zabavnik".
"Cezarova žena mora da bude van sumnje"
Ali, s nestankom republike i pretvaranjem Rima u najbogatiju i najmoćniju državu na svijetu, olabavile su stege koje su vijekovima čuvale rimsku porodicu na okupu.
Uskoro će muškarac moći da se rastane od žene bez ikakvog straha od osude okoline, nudeći kao povod za razvod niz sitničavih i podlih zamjerki.
Možda je žena izašla napolje nepokrivene glave ili je uhvaćena u razgovoru s čovjekom na lošem glasu ili je posmatrala trke u cirkusu bez izričite dozvole supruga.
Iako se ispostavilo da nije počinila preljubu, Cezar je otjerao svoju ženu Pompeju obrazlažući svoj postupak riječima: "Cezarova žena mora da bude van sumnje".
Brakovi su se sklapali i rasturali i iz viših, najčešće finansijskih i društvenih interesa. Do kraja republike i žena je počela da uživa istu slobodu.
Bilo je dovoljno da se požali muškim članovima svoje porodice i oni bi okončali brak odvodeći je kući. Ukoliko je bila bez zaštitnika, žena se oslanjala na sopstveno pravo da napusti muža.
Raspad Rimskog carstva, raspad morala
U prvim vijekovima hrišćanstva razvod je bio legalan. Kodeks cara Justinijana iz 542. godine odobrava ga, naravno uz određena ograničenja.
S konačnim raspadom Rimskog carstva došlo je i do opadanja morala. Vanbračne zajednice, otmice, sklapanje braka bez pristanka nevjestinih roditelja, otvoreno nevjerstvo, postajali su sve češći. Primer je Karlo Veliki (742–814) koji je imao pet žena i sedam ljubavnica.
Tek početkom 13. vijeka hrišćanska crkva odredila je stav prema braku, proglasivši ga neraskidivom, svetom zajednicom. Razvod više nije bio dozvoljen. Jedina mogućnost da se okonča zajednički život bila je da se brak poništi, a to je bilo u crkvenoj nadležnosti.
Samo muškarac je mogao da zahtijeva poništenje ukoliko bi se otkrilo da su supružnici u bliskom srodstvu, ukoliko bi žena počinila preljubu ili se zaklela na čednost.
Nakon stupanja na prijesto, Henri VIII oženio se španskom princezom Katarinom Aragonskom, s kojom je imao više djece, ali je preživjela jedino ćerka Marija. Zabrinut što nema muškog potomka, 1527. godine zatražio je od pape Klementa VIII poništenje braka. Papa je odbio. Kad je 1533. njegova ljubavnica Ana Bolen zatrudnila, Henri je riješio da preuzme stvari u svoje ruke. Kenterberijski nadbiskup vjenčao je Henrija i Anu Bolen, proglasivši prethodni brak nevažećim. Papa ga je isključio iz crkve, ali je Parlament odobrio ovaj postupak i proglasio kralja jedinim poglavarom engleske crkve.
Iako ima dosta vremena kako je crkva prekinula upravljanje porodičnim životom i ova nadležnost prešla u ruke države, nisu svuda zakoni o razvodu podjednako slobodni.
Na Malti je razvod do prošlog mJeseca bio zabranjen. U Francuskoj, s druge strane, uopšte više nije neophodno da se izlazi pred sudiju. Dovoljan je samo odlazak kod notara i potpis.
U Velikoj Britaniji moguće je razvesti se preko interneta! Treba se samo registrovati na sajtu i platiti 87 funti za troškove.
(MONDO)