Skoro 80 godina je priča usamljenog čovjeka koji je odbio da salutira Hitleru bila zaboravljena. Fotografija se pojavljivala tu i tamo, ali su identitet čoveka, kao i razlozi koji su ga naterali na ovaj odvažni, ali i samoubilački potez bili do skoro nepoznati...
Bilo je to 1936. u Hamburgu... Lučki radnici, okupljeni zbog porinuća novog ratnog broda Nemačke koja se tih godina izdizala iz pepela Velikog rata i nemaštine, sa oduševljenjem su pozdravili svog novog vođu Adolfa Hitlera njegovim tek skoro ustanovljenim pozdravom - "Sieg heil" ("Živjela pobjeda").
U vazduh su se podigle stotine ruku... sve osim jedne! August Landmeser prkosno je ostao da drži ruke čvrsto prekrštene, a njegov akt pobune obišao je svijet nakon što je fotografija razvijena.
Prihvaćen od strane Nacističke stranke u Njemačkoj tokom 1930-ih godina, Hitlerov pozdrav "Zig hajl" je bio obavezan za sve njemačke građane kako bi demonstrirali vjernost prema Fireru, njegovoj partiju i naciji. Da ironija bude veća, August Landmeser inače je bio lojalni nacista. Landmeser se pridružio nacističkoj partiji 1931. godine i počeo da se polako penje u hijerarhiji onoga što će vremenom postati jedina legalna politička sila u zemlji.
Međutim, sve se promijenilo kada se dvije godine kasnije se ludo zaljubio u Irmu Ekler koju je zaprosio ubrzo nakon toga, 1935. godine. Jedini problem? Irma je bila Jevrejka.
Kada je otkriveno sa kim se August vjerio, izbačen je iz Nacističke stranke. On i Irma su bez obzira na sve planirali vjenčanje i podnijeli su zahtjev u Hamburgu. Zbog takozvanih Nirnberških zakona, donesenih u septembru 1935. godine, brak im je zabranjen, ali je par svejedno počeo da živi nevjenčano. Tako su i dočekali rođenje prve ćerke, Ingrid, u oktobru 1935. godine.
A onda se 13. juna 1936. godine dogodio skup na kome je Hitler porinuo novi brod ratne mornarice, a August Landmeser to propratio prekrštenih ruku. Bio je to nemi akt pobune pojedinca koji ne želi da učestvuje u kolektivnom ludilu koje se kao zaraza širilo Njemačkom.
Porodica u paklu nacizma
Godinu dana kasnije, 1937. Augustu je bilo dosta i Hitlera i nacista i sa porodicom je pokušao da prebjegne u Dansku. Zadržan je na granici i optužen da je "obeščastio naciju" i, prema Nirnberškim zakonima, "osramtio rasu". Nekih 12 mjeseci posle, Landmeser je oslobođen zbog nedostatka dokaza, ali mu je savjetovano da prekine vezu s Irmom.
Kako to nije želio da uradi, Landmeser je ignorisao želje nacista i ponovo je uhapšen 1938. kada je osuđen na tri godine zatvorske kazne koju je služio u koncentracionom logoru i nikad više nije video ni ženu koju voli ni svoju ćerku.
Gestapo je tada uhapsio i Irmu koja je u to vrijeme bila ponovo trudna. Djevojčicu Irenu je rodila u zatvoru, nakon čega je poslata u ženski koncentracioni logor. Landmeser svoje drugo dijete nikada nije imao priliku ni da upozna. Poslednje pismo iz logora Irma Ekler je poslala 1942. godine nakon čega joj se gubi svaki trag. Vjeruje se da je prebačena u nacistički eutanazijski centar u kojem je pogubljena sa još 14.000 ljudi.
Deca - Ingrid i Irena, bila su razdvojena. Ingrid je dozvoljeno da živi sa bakom, a Irena je prvo bila u sirotištu, a zatim kod staratelja. August Landmeser je pušten iz zatvora 19. januara 1941. U februaru 1944. mobilisan je u kazneni vod - 999. laki afrički bataljon. Nestao je u akciji i smatra se da je tamo poginuo.
Pravda zadovoljena?
Ljubav Augusta i Irme, jača od svega i svih, na kraju je ipak pobijedila... makar simbolično. Godine 1951. zakonski je priznata kada je Senat u Hamburgu prihvatio da je par bio u braku. O tome da je upravo August čovek sa slike otkrila je njegova starija ćerka Ingrid koja je život posvetila čuvanju uspomene na svoje roditelje.