Ko je sve prekršio Avato - drevni zakon Atosa koji zabranjuje ulazak ženama na Svetu goru
Sveta Gora je jedinstvena zemlja na planeti. Poluostrvo sa 20 velikih manastira i mnoštvom monaških naseobina. Preko 2500 monaha živi na ovom svetom tlu.
Pored brojnih specifičnosti koje Svetu Goru izdvajaju od ostatka svijeta, jedna od najvažnijih tekovina je takozvani Avato, drevno pravilo o nedostupnosti Svete Gore ženama.
Prema predanju, ovaj prostor blagoslovila je sama Presveta Bogorodica, tokom svog boravka na ovom poluostrvu.
Ona se poslije Hristovog stradanja i vaskrsenja lađom uputila na Kipar u posjetu prvom arhiepiskopu Kiparskom Lazaru (onom istom Lazaru koga je Gospod poslije smrti vratio u život).
Lađa na kojoj je plovila Presveta majka zahvaćena olujom našla se na obali ove Gore i tada se, stavši na njeno tlo, susrela sa stanovnicima koje je tom prilikom blagoslovila.
Veliki broj dotadašnjih mnogobožaca primio je hrišćansku vjeru, a Presveta je obećala da će dovijeka brinuti o svima koji se na ovom prostoru budu posvećivali Bogu.
Čudesni glasovi
Tako je Atos postao monaška zemlja. Naselila su je monaška bratstva.
Vladarke koje su kao ktitorke podizale i pomagale svetogorske manastire poželjele su da pohode Atos, ali su se više puta dešavali čudesni događaji koji su ih od te namjere odvraćali.
Među tim vladarkama su i vizantijske carice Teodora i Plakidija.
Pri namjeri da uđe u manastir Vatoped, Plakidija je začula glas koji joj je rekao da odstupi.
Isto se dogodilo i sultaniji Mari Branković, koja je donijevši časne darove iz Carigrada u manastir Svetog Pavla zaustavljena na pola puta od obale, nakon čega je poslušno odstupila (do današnjeg dana sačuvan je spomenik kao sjećanje na ovaj događaj).
Avato je nekada podrazumijevao i zabranu ulaska djece, golobradih mladića i uškopljenika, a i do danas se na Svetoj Gori ne gaje ženke životinja (stoke i živine inače nema, a u transportu isključivo pomažu mužjaci magaraca, mazgi i mula).
Mačaka je ipak mnogo.
U carskim tipicima, koji su činili osnovu pisanog svetogorskog prava, vrlo rano se susreće izričita zabrana ulaska žena.
Od 1953. Avato je dio ustava Grčke, a pristupanjem ove zemlje evropskoj ekonomskoj zajednici, kasnije EU, 28. maja 1979. ujedinjene članice (9 država i Grčka) zajednički su donijele deklaraciju i potvrdile Avato.
Tako Grčka i svojim zakonodavnim tijelom štiti Avato, a prekršaj se sankcioniše zatvorom.
Ipak, iako su mnoge žene sa smirenjem prihvatile Avato, mnoge su sve glasnije u zahtjevu za njegovo ukidanje.
One koje mu se suprotstavljaju ističu ga kao primjer polne diskriminacije i favorizovanja muškaraca.
Sve glasnije su poslanice Evropskog parlamenta.
Da bi došlo da ukidanja Avata, bilo bi neophodno da se svi manastiri slože u tom stavu, a to se po mišljenju Svetogoraca nikada neće dogoditi.
S druge strane, žene koje nisu pobornici ukidanja ovog zakona prihvataju svetogorsko objašnjenje i u Bogorodici vide svoju najvišu zastupnicu, te za sebe ne traže više od toga.
Jednostavno rečeno, Sveta Gora više ne bi bila ista kada bi se ovaj drevni zakon ukinuo.
Žene na svetom tlu
Ipak, bilo je onih žena koje su prekršile drevni zakon.
Neke su u zabranjeni prostor zakoračile iz radoznalosti, dok su druge to učinile uslijed istorijskih okolnosti.
Nama je najpoznatiji boravak carice Jelene, koja je sa svojim suprugom carom Dušanom Silnim sklanjajući se od kuge koja je u to vrijeme harala ovim prostorima zašla u Atonsku goru.
Kao supruga vladara čije je carstvo daleko dosezalo, dobila je za to zvaničnu dozvolu, ali je, kako predanje kaže, nošena da ne bi zgazila na svetogorsku zemlju, a dane je provodila u Dušanovoj palati pokraj manastira Sveti Vasilije, pirga Hrusije, koji je tada vodom bio odvojen od ostatka Svete Gore.
Ostaci te palate i danas su vidni.
Još jedna žena je posjetila Svetu Goru zahvaljujući političkom uticaju svog supruga.
Žena britanskog konzula u Atini dobila je 1850. dopuštenje da ode čak do Velike Lavre Svetog Atanasija, najstarijeg manastira na samom poluostrvu.
Bilo je i nekoliko kolektivnih ulazaka tokom burnih istorijskih događaja.
Poslije grčkog ustanka veliki broj porodica sklonio se u proplanke nadomak manastira.
Slično se dogodilo i poslije protjerivanja Grka iz male Azije, kada su dvadesetih godina prošlog vijeka izbjeglice naselile dio Atosa i njegovu okolinu.
Svi su ubrzo iseljeni kako ne bi narušavali svetost ovog mjesta.
Posljednji veliki kolektivni ulazak žena zbio se 1948. tokom bitke kraj svetogorske prijestonice Kareje.
Među Markosovim partizankama koje su se tu zadesile bilo je, kažu, i onih iz naših krajeva.
Živi svjedoci pamte da su odigrale kolo u centru svetogorske prijestonice pokraj hrama iz 10. vijeka, ali danas nerado govore o tome, a do fotografija je gotovo nemoguće doći.
Poslije oktobarske revolucije u Rusiji veliki broj ruskih kaluđera pobjegao je na Svetu Goru.
Na stotine njih sklonilo se pred boljševičkim terorom, a među njima i jedna princeza.
Ubrzo je otkrivena i protjerana zajedno sa sabratom koji joj je pomogao da se uvuče na zabranjenu teritoriju.
Sa Atosa je protjerana i mis Evrope 1929.
Bila je to Grkinja koja je maskirana pokušala da se iskrca u jedno od manastirskih pristaništa.
Pedesetih godina jednoj Francuskinji pošlo je za rukom da obiđe monašku zemlju uzduž i popreko.
Pohodila je svih 20 manastira i po dolasku u Pariz objavila knjigu pod naslovom „Mjesec dana među muškarcima“.
Melina i Dana
Sedamdesetih godina upravo u Hilandaru osujećen je plan jedne italijanske novinarke da neprimjećena dovrši svoj višednevni boravak na Svetoj Gori.
Upućena je na izdržavanje zatvorske kazne.
Dešavalo se da i pojedine turistkinje zalutaju na obalu Atosa, ali se danas to pažljivo kontroliše stalnim patroliranjem policijskih čamaca.
Brodovi sa ženama koje razgledaju manastire uz obalu po pravilu su udaljeni 500 metara, a svetogorski kaluđeri nerijetko prilaze donoseći nešto od svetinja na cjelivanje i upute po koju prigodnu bjesedu.
Provlače se godinama i nepotvrđene priče, na nivou trač rubrika, da su Atos tajno posjećivale i pojedine dame iz novije istorije i naših dana, među kojima su najzanimljivija imena Orijane Falači, Meline Merkuri i Danice Drašković.
Požar doveo žene na Meteore
Institucija Avata primjenjuje se i u nekim manastirima van Svete Gore, a mnogi ne znaju da se sve do sredine 20. vijeka ženama zabranjivao i ulazak na Meteore, na kojima se nalaze brojni srednjovijekovni manastiri.
Zabrana dolaska žena na Meteore pala je poslije jednog velikog požara, kada su žene masovno pritekle u pomoć pri gašenju.
Danas na stotine njih svakodnevno stižu iz svih krajeva svijeta u ovaj veliki duhovni, ali i turistički centar.
(MONDO)