Barem jedna grupa pokušala je da načini profil libijskog pukovnika zasnovan na naučnim metodama, a njeni zaključci imaće uticaja na američku politiku.
Kraj krize u Libiji vjerovatno će u velikoj mjeri zavisiti od instinkta pukovnika Moamera Gadafija, i bilo koje pronicanje u te instinkte bilo bi od velikog značaja za političare, piše "Njujork tajms" .
"Gadafi je zaslijepljena narcisoidna ličnost koja će se boriti do poslednjeg daha. Ili je impulsivni šoumen koji će odletjeti prvim avionom kada bude natjeran u ćošak. Ili je možda psihopata, proračunati strateg, lud poput pustinjske lisice", navodi list.
Novinari svoje utiske o Gadafiju formiraju na osnovu anegdota, ili ranijeg ponašanja, drugi analiziraju njegove nedavne tirade o Al Kaidi i predsjedniku SAD Baraku Obami.
List napominje da je barem jedna grupa pokušala da načini profil najpoznatijeg libijskog pukovnika zasnovan na naučnim metodama, i da će, najvjerovatnije, njeni zaključci imati uticaja na američku politiku.
Decenijama su analitičari Centralne obavještajne službe (CIA) i američkog ministarstva odbrane davali psihološke procjene neprijateljskih lidera, poput Gadafija, Kim Il-džonga i Uga Čavesa, ali i saveznika, potencijalnih naslednika i drugih istaknutih zvaničnika. Na njihove ocjene oslanjaju se diplomate, vojni stratezi i predsjednici.
Politički profil je možda najznačajniji u slučajevima kada imate lidera koji dominira društvom i može da djeluje praktično bez ograničenja , kaže Džerold Prost, psihijatar koji vodi program političke psihologije na Univerzitetu Džordžtaun, a osnovao je ogranak CIA koji se bavi analizom ponašanja.
Zvanični dosijei pojedinih lidera su klasifikovani, ali metodi profilisanja su dobro poznati. Civilni psiholozi su razvili mnoge tehnike, oslanjajući se uglavnom na javne informacije o nekom lideru: govori, saopštenja, biografski podaci, ponašanje koje se može primijetiti.
Metod koji je najprije korišćen modeliran je na osnovu studija slučaja, psiho-biografija koje terapeuti stvore kada sastavljaju dijagnozu. Prvi put je primijenjeno ranih 1940-ih godina na njemačkom lideru Adolfu Hitleru.
Analitičari i dalje koriste taj pristup, ali sada zasnovan na čvršćim biografskim podacima. U profile koji je uradio za magazin Forin Polisi , Džerold Post zaključuje da je Gadafi, iako uglavnom racionalan, sklon samoobmanama kada je pod pritiskom, a sada je pod najvećim stresom od kako je došao na vlast u Libiji .
U suštini, Gadafi sebe vidi kao autsajdera koji na kraju pobjeđuje, muslimanskog ratnika koji se bori iako mu niko ne daje šanse, zbog čega je zaista spreman da ide do kraja, smatra Post.
Procjene, međutim, nekada mogu navesti na pogrešne zaključke, kao kada je irački lider Sadam Husein pocetkom 1990-ih profilisan kao pragmatičar koji će popustiti pod pritiskom.
Stručnjaci su tokom godina naučili da se ograde u svojim procjenama, zamjenjujući istorije slučaja sa tehnikama analize sadržaja, koje traže pravilnosti u izjavama i tekstovima lidera. Na primjer, učestalost korišćenja nekih kategorija riječi (ja, moje ) u intervjuima i govorima.
Tehnika profesora Dejvida Vintera sa Univerziteta Mičigen, oslanja se na slične izvore da bi procijenila motive lidera, posebno njihovu potrebu za moći, uspjehom i društvom.
Vinter, koji je između ostalih, radio profile američkih predsjednika Ričarda Niksona i Bila Klintona, ističe da se ne može sa sigurnošću predvidjeti svačije ponašanje.
(Tanjug)