Prema onom što nude kao svoj program, predsjednički kandidati ili nijesu čitali Ustav Crne Gore, ili računaju na neobavještenost gradjana, ili, što je najvjerovatnije, jednostavno idu logikom da lijepa priča, čak i bez realnog pokriha, najviše godi biračima.
Prema Ustavu, predsjednik predstavlja Crnu Goru u zemlji i inostranstvu, komanduje Vojskom na osnovu odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost, ukazom proglašava zakone, raspisuje izbore za Skupštinu, predlaže Skupštini mandatara za sastav vlade, postavlja
i opoziva ambasadore u inostranstvu, prima akreditivna i opozivna pisma stranih ambasadora, dodjeljuje odlikovanja i daje pomilovanja.
I to je sve, a predizborna kampanja kandidata je takva kao da je u Crnoj Gori na snazi predsjednicki sistem vlasti.
Većina kandidata uvjerava gradjane da će, ako budu izabrani, "skinuti katanac" sa davno zatvorenih fabrika, državu "urediti" tako da će u njoj srećno živjeti i njihova i druga djeca, da će se obračunati sa kriminalom, očistiti ulice od droge, da će Crnoj Gori
obezbijediti nove prijatelje u svijetu, čak, skratiti radno vrijeme i poboljšati status porodilja.
Većina kandidata, takodje, nimalo ne štede jedni druge, a oštrina predizborne retorike svakako će doći do izražaja u završnici predizborne kampanje.
Ličnost, naravno, i u sistemu parlamentarne vlasti, može da utiče na politički profil šefa države. Ali, možda u Crnoj Gori posebno, to zavisi i od toga ko su ljudi na čelu Skupštine i vlade.
Sama vlada, prije svega, ima veoma jaku vlast, ponekad se čini i jaču od parlamenta. Osobito ako je na njenom celu "jaka ličnost", a izborom Mila Djukanovića za premijera, upravo je u Crnoj Gori sada takva situacija.
I zbog širokih nadležnosti vlade i zbog činjenice da je na njenom čelu harizmatični Djukanović, teško će poći za rukom bilo kojem budućem predsjedniku Crne Gore da se na toj funkciji ponaša onako kako sada uvjerava birače.
Sa nekom drugom vladom, i nekim drugim premijerom, možda bi i šef države, u stvarnosti, imao nešto više prostora za sopstvenu vlast, širu od ustavnih ograničenja. Medjutim, bar do sljedećih parlamentarnih izbora, koji su predvidjeni za kraj 2009. godine, bilo ko da bude predsjednik, objektivno, biće u sjenci "jakog premijera".
A i da nije tako, predsjednik Crne Gore je prvi koji treba da poštuje njen Ustav, a, prije svega, onaj dio koji se odnosi na njegove nadležnosti. Dakle, ne smije ni biračima obećavati ono što mu nije opis "radnog mjesta".
Opozicioni predsjednički kandidati, takodje, treba da se sjete ranije priče o ustavnim ovlašćenjima predsjednika Republike, kada je na toj funkciji bio Milo Djukanović, kada je opozicija tražila "kresanje" nadležnosti šefa države.
(Ilija Despotović, dopisnik Bete)