I pored toga što je i u Grčkoj do novca sve teže doći, odmor je i dalje za mnoge Grke najvažniji, piše dopisnik "Novosti" iz Atine.
Opustjela glavna ulica Zisimopulu u atinskom kvartu Paleo Faliro. Blizina mora samo pojačava utisak nesnosne vreline. Upekla zvijezda, titra jara po pločnicima, čini se da će se mermer istopiti. Ni daška vjetra. I blagorodni "nefeli", koji donosi miris mora i rashlađuje, obustavio rad kad mu vrijeme nije, piše dopisnik "Novosti".
Žive duše nema, kao da je život stao. Ugojeni psi uličari sa opštinskim ogrlicama ispružili sve četri na vratima zabravljenih prodavnica.
Frizerski salon, apoteka, piljara, krojač, obućar, salon namještaja.... sve radnje do kraja ulice, ništa ne radi, svi su na odmoru i vraćaju se na posao 30. avgusta.
"Jeste običaj da se u avgustu ide na odmor, ali nije uvijek bila kriza. Mislio sam bolje da ne zatvorim radnju, pa šta se zaradi dobro će doći da se poplaćaju ovi novi porezi... kad ono, Englezi koji svakog avgusta navru u Atinu, ove godine propali. Agencija bankrotirala, otkazani aranžmani, a meni ostaje da poplaćam radnike koje nisam pustio na odmor", vajka se kafedžija Stratos, melanholično gledajući dugi niz uredno postavljenih stolova u svom restoranu "Bocari".
Zvuči nevjerovatno, ali nema ko da vas ošiša u avgustu u Paleo Faliru. Šaljiv komentar bi mogao da glasi - ovdje ionako niko nikog ne šiša, ali vremena nisu ni malo šaljiva.
"Niko nama nije kriv", priča Jorgos, vlasnik male knjižare u samom centru ulice.
"Štrajkujemo još od Božića, divljamo plašeći turiste po svijetu, ne radimo ništa i presipamo iz šupljeg u prazno, te kriv je ovaj... ne, prvo su zgriješili oni prethodni... vodimo visoku politiku i ne gledamao u sopstvenu blagajnu."
Jorgos je ogorčen što su svi trgovci-komšije pozatvarali radnje, mada je on lično agitovao da se dogovore, pa da makar pola ulice radi. Po grčkoj tradiciji - od dogovora nije bilo ništa.
"Svi se nešto žalili da ih ubiše krediti, da nemaju para ni za supermarket, a evo 20 dana se kupaju i sunčaju", kaže on.
Za grčke prilike ljetovanje ne mora da bude neki poseban trošak. Svaki Grk ima neku djedovinu, tazbinu, rođaka, prijatelja, kuma... sa nekakvom kućicom u provinciji. Samo što se ta provincija zove Santorini, Rodos, Hios, Krit ili Peloponez. Lako se otisnu na put, malo se stisnu - i eto odmora.
"Ja pričam o tome da nas čak ni ova kriza nije ništa naučila. Pa, moraćemo nešto i sami da uradimo. Ne stiže sve od Boga i vlade", nervozno će Nikos.
"Gdje god da se smjestiš, opet ti treba makar 300 evra za put, 500 za hranu. Da si ovdje radio, toliko koliko posla ima jer je mnogo ljudi ostalo u gradu, opet bi bilo minimalno 500 evra zarade. Ali umjesto toga ..."
Na svojoj BP pumpi, u debelom hladu, sa flašom piva na stolu i portabl televizorom ispred sebe, punački Lambros ima filozofski pristup problemu.
"Kad je Bog dijelio zemlju narodima, Grk, po običaju, stigne poslednji, kad je sve bilo razdijeljeno. Gleda ga Bog, razmišlja, ko veli, od ovoga radnik neće biti, pa mu reče: Nije baš po pravdi, ali moram da ti dam ono parče koje sam sebi predvidio za uživanje. I, sad, kad već imamo ovaj raj, neko treba da očekuje od nas još i da radimo", zgranut je Lambros.
(MONDO)