Ekonomija zasnovana na špekulativnom kapitalu, opranim parama od korupcije i šverca, ne može da bude stabilna i održiva, ocijenio je funkcioner Demokratskog fronta, Nebojša Medojević.
"Ovaj prvi dio svoje strategije je realizovao. Bukvalno i fizički su nestali svi industrijski kapaciteti i pored vrlo jasnih pokazatelja da su, uz pametnu i dogovornu vladu, zdrav makro-ekonomski ambijent i prorazvojnu ekonomsku polituku, mnoga od ovih preduzeća imala svoje mjesto na tržištu", navodi se u izjavi Medojevića.
Prema njegovim riječima, uništavanje zdravog jezgra nacionalne privrede i isključivo oslanjanje na priliv inostranih investicija kao generatora rasta, pokazalo se pogrešnim i dovelo do apsurda, pa je, kako je naveo, Crna Gora u 2009. godini imala rekordni nivo inostranih investicija oko milijardu eura, ali i najveći pad BDP od preko sedam odsto.
"Ovaj paradoks crnogorske privrede pokazao je da je struktura privrede veoma loša i da su glavni nosioci ekonomskog razvoja - privatne korporacije i banke, donosili pogrešne ekonomske odluke koje su rezultirale visokim dugovima privatnog sektora koji sada iznose preko 35 odsto BDP - više od milijardu eura", kazao je Medojević.
Kako je naveo, neuspješna privatna preduzeća i banke su postali kamen o vratu Crne Gore.
"Kako se to desilo? Odgovor moramo tražiti u temeljima političkog i ekonomskog sistema koji je kreiran na korupciji, švercu, pljački, organizovanom kriminalu i pranju novca. Najuticajniji igrači na tržištu su postali lokalni tajkuni koji su svoje bogatsvo stekli 90-ih kroz šverc i korupciju", rekao je Medojević.
On je kazao da je obnovom nezavisnosti Đukanović »dobio sve mehanizme države koje je mogao da ponudi raznim bjelosvjetskim tajkunima, špekulantima, švercerima, opskurnim obavještajcima iz sivih zona djelovanja svjetskih službi, ali i bosovima regionalnih i transnacionalnih mafija«.
"Crna Gora je postala praonica prljavog novca koji se osim pranja preko banaka i tržišta kapitala i ulagao u nekretnine, hotelsku industriju, KAP, Željezaru, industriju igara na sreću, trgovinu. Došlo je do snažnog kreditnog i investicionog buma 2007. i 2008. godine, koji se zasnivao na netržišnim parametrima, bez uobičajenih procjena i upravljanja rizicima i uz ogromno učešće operacija off shore firmi i gotovinskih transakcija", naveo je Medojević.
Kako je kazao, izostanak tržišne logike i uobičajenih mehanizama procjene i upravljanja rizikom, odmah je ukazivao na enormno pranje novca čiji vlasnici nijesu marili za cijene, kamate, takse, ugovore, obezbjeđenja, garancije i procjene vrijednosti.
"Priča o načinu kako su menadžeri Prve banke tih godina dijelili šakom i kapom kredite i bez ugovora i ostalih bezvrednih papira, postala je urbana legenda", smatra Medojević.
Prema njegovim riječima, afera Telekom, hotel Avala, odlazak Delhaize iz Maksi marketa, Qatarskog fonda, sada Buljarica, Kraljičina plaza i slično - samo su dokazivali notornu činjenicu da su sve inostrane investicije u Crnoj Gori išle preko vladajuće porodice koje je kontrolisala kompletan postupak i štitila svoje privatne interese iz tih transakcija.
"Ekonomija zasnovana na špekulativnom kapitalu, opranim parama od korucpije, šverca, ne može da bude stabilna i održiva. Moramo snažno odbaciti logiku Đukanovića da je svaki novac dobar i koristan i da za ekonomski rast i properitet nacije pravna država nije važna", naglasio je Medojević.
On je rekao da su funkcionalna demokratija, fer i pošteni izbori i nezavisne institucije temelji pravne države, bez koje nema održivog ekonomskog rasta i prosperiteta nacije.
"Zato svaki dobronamjerni građanin Crne Gore treba da prepozna da je borba DF za fer i poštene izbore, reforme u bezjednosnom sektoru i pravosuđu, konfiskaciju imovine stečene kriminalom i korupcijom i formiranje vlade bez DPS-a, njegov lični i porodični politički, ekonomski interes", zaključio je Medojević.