Proces pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom (EU) samo je u teoriji pregovaranje, dok u praksi jedna strana postavlja uslove a druga ih mora prihvatati i sprovoditi, ocijenio je doktorant na Humbolt univerzitetu, Filip Milačić.
On je, komentarišući mogućnost Crne Gore da aktivno pregovara sa EU u odnosu na prihvatanje svih zahtjeva koji su joj upućeni, objasnio da je proces pristupanja Uniji u nauci poznat kao asimetrična međuzavisnost.
Proces pristupanja EU se teško može nazvati pregovaranjem, ocijenio je Milačić, navodeći da Brisel postavlja pravila koja države kandidati moraju usvojiti i sprovoditi i o njima se, kako je naveo, ne može pregovarati.
„Iako je u pregovaračkom procesu u teoriji riječ o ravnopravnim partnerima, u praksi to nikako nije slučaj“, rekao je Milaičić agenciiji MINA.
Prema njegovim riječima, EU malo zavisi od političkih i ekonomskih odnosa sa državom kandidatom, dok je sa državama suprotna situacija.
„Naglašavanje ravnopravnosti objašnjavam činjenicom da smo mi, Crnogorci, gotovo uvijek skloni megalomanskom načinu razmišljanja. Ono što domaćim političkim elitama ostaje da urade, a što su elite pojedinih država i radile, jeste foliranje sprovođenja reformi“, ocijenio je Milačić.
Takvo stanje se, kako je objasnio, mijenja u trenutku kada država kandidat postane članica.
„Onda se pravila igre u potpunosti mijenjaju i tada možemo govoriti o partnerskom odnosu, jer ne postoje mehanizmi koji vladu jedne članice mogu natjerati da napravi određene poteze, kao što je to slučaj sa vladom države kandidata za vrijeme pristupnih pregovora“, rekao Milačić.
On je, ukazujući na činjenicu da je generalno uticaj EU na crnogorsko društvo pozitivan jer se brojne reforme ne bi sprovele bez pritiska iz Brisela, kazao da ipak čitav proces takozvanog političkog uslovljavanja sadrži brojne greške.
„Što se tiče Crne Gore, dovoljno je samo spomenuti nametnuti proces izbora državnog tužioca, koji zahtijeva visok stepen političke kulture, koji naše društvo, nažalost, ne krasi“, rekao je Milačić, poručujući da u crnogorskom društvu većina aktera i dalje „funkcioniše po matrici: postoje dva mišljenja, ono moje i ono pogrešno“.
Još jedan pokazatelj toga je, kako je naveo Milačić, i stav EU prema civilnom društvu.
On smatra da značaj civilnog društva za demokratiju u Crnoj Gori još nije dovoljno shvaćen, iako je njegov razvoj od krucijalne važnosti za dalju konsolidaciju demokratije.
„Zbog izrazito slabe opozicije, EU je aktivno podržavala određene djelove civilnog društva, praveći od njih zamjenu za opoziciju, što je, po meni, velika greška. Na taj način se šteti demokratskim procesima, jer je svrha civilnog društva nešto sasvim drugo i ono, kao politički akter, gubi svoju vjerodostojnost i kredibilnost“, ocijenio je Milačić.
On je objasnio da su organizacije civilnog društva “škole demokratije“ koje artikulišu marginalizovane interese, skreću pažnju na probleme, takođe su i kritičari vlasti i ukazuju na njene propuste, ali, kako je naglasio, nijesu politički akteri.
"EU bi trebalo mnogo više ekonomski da pomogne državama kandidatima. No, s obzirom na to da je ekonomska pomoć vrlo kontroverzna tema i kada je riječ o pomoći samim članicama, vrlo sam skeptičan da će se tu nešto promijeniti“, objasnio je Milačić.
Komentarišući činjenicu da u u Crnoj Gori postoji konsenzus među parlamentarnim partijama u podršci članstvu Crne Gore u EU, Milačić je kazao da nije siguran koliko je to iskren stav.
„Podržavanje članstva u EU znači i prihvatanje sistema vrijednosti po kojim funkcioniše taj savez: od ljudskih prava za sve članove društva, nezavisno od vjere, nacije ili seksualne orjentacije, preko tolerancije i sekularizma, pa sve do slobode govora i medija“, rekao je Milačić, navodeći da smatra da je kod odredjenih partija to više deklarativno zalaganje.
„Čini mi se da određene partije više zagovaraju sistem vrijednosti koji je dominantan u Rusiji (anti-moderna, netolerancija, nepoštovanje ljudskih prava, miješanje crkve u svjetovna pitanja, gušenje slobode govora i medija), a isključivo žele zapadnoevropski ekonomski standard. A teško da to ide jedno sa drugim“, poručio je Milačić.
Proces pristupanja EU se teško može nazvati pregovaranjem, ocijenio je Milačić, navodeći da Brisel postavlja pravila koja države kandidati moraju usvojiti i sprovoditi i o njima se, kako je naveo, ne može pregovarati.
„Iako je u pregovaračkom procesu u teoriji riječ o ravnopravnim partnerima, u praksi to nikako nije slučaj“, rekao je Milaičić agenciiji MINA.
Prema njegovim riječima, EU malo zavisi od političkih i ekonomskih odnosa sa državom kandidatom, dok je sa državama suprotna situacija.
„Naglašavanje ravnopravnosti objašnjavam činjenicom da smo mi, Crnogorci, gotovo uvijek skloni megalomanskom načinu razmišljanja. Ono što domaćim političkim elitama ostaje da urade, a što su elite pojedinih država i radile, jeste foliranje sprovođenja reformi“, ocijenio je Milačić.
Takvo stanje se, kako je objasnio, mijenja u trenutku kada država kandidat postane članica.
„Onda se pravila igre u potpunosti mijenjaju i tada možemo govoriti o partnerskom odnosu, jer ne postoje mehanizmi koji vladu jedne članice mogu natjerati da napravi određene poteze, kao što je to slučaj sa vladom države kandidata za vrijeme pristupnih pregovora“, rekao Milačić.
On je, ukazujući na činjenicu da je generalno uticaj EU na crnogorsko društvo pozitivan jer se brojne reforme ne bi sprovele bez pritiska iz Brisela, kazao da ipak čitav proces takozvanog političkog uslovljavanja sadrži brojne greške.
„Što se tiče Crne Gore, dovoljno je samo spomenuti nametnuti proces izbora državnog tužioca, koji zahtijeva visok stepen političke kulture, koji naše društvo, nažalost, ne krasi“, rekao je Milačić, poručujući da u crnogorskom društvu većina aktera i dalje „funkcioniše po matrici: postoje dva mišljenja, ono moje i ono pogrešno“.
Još jedan pokazatelj toga je, kako je naveo Milačić, i stav EU prema civilnom društvu.
On smatra da značaj civilnog društva za demokratiju u Crnoj Gori još nije dovoljno shvaćen, iako je njegov razvoj od krucijalne važnosti za dalju konsolidaciju demokratije.
„Zbog izrazito slabe opozicije, EU je aktivno podržavala određene djelove civilnog društva, praveći od njih zamjenu za opoziciju, što je, po meni, velika greška. Na taj način se šteti demokratskim procesima, jer je svrha civilnog društva nešto sasvim drugo i ono, kao politički akter, gubi svoju vjerodostojnost i kredibilnost“, ocijenio je Milačić.
On je objasnio da su organizacije civilnog društva “škole demokratije“ koje artikulišu marginalizovane interese, skreću pažnju na probleme, takođe su i kritičari vlasti i ukazuju na njene propuste, ali, kako je naglasio, nijesu politički akteri.
"EU bi trebalo mnogo više ekonomski da pomogne državama kandidatima. No, s obzirom na to da je ekonomska pomoć vrlo kontroverzna tema i kada je riječ o pomoći samim članicama, vrlo sam skeptičan da će se tu nešto promijeniti“, objasnio je Milačić.
Komentarišući činjenicu da u u Crnoj Gori postoji konsenzus među parlamentarnim partijama u podršci članstvu Crne Gore u EU, Milačić je kazao da nije siguran koliko je to iskren stav.
„Podržavanje članstva u EU znači i prihvatanje sistema vrijednosti po kojim funkcioniše taj savez: od ljudskih prava za sve članove društva, nezavisno od vjere, nacije ili seksualne orjentacije, preko tolerancije i sekularizma, pa sve do slobode govora i medija“, rekao je Milačić, navodeći da smatra da je kod odredjenih partija to više deklarativno zalaganje.
„Čini mi se da određene partije više zagovaraju sistem vrijednosti koji je dominantan u Rusiji (anti-moderna, netolerancija, nepoštovanje ljudskih prava, miješanje crkve u svjetovna pitanja, gušenje slobode govora i medija), a isključivo žele zapadnoevropski ekonomski standard. A teško da to ide jedno sa drugim“, poručio je Milačić.