PODGORICA, 10.11. - Strategije, programi, akcioni planovi, analize, izvještaji... Bilo ih je mnogo u prvih godinu dana rada prve Vlade nezavisne Crne Gore, ali je na domaćem političkom planu konkretnih rezultata zabilježeno malo.
Kraj prve četvrtine mandata premijera Željka Šturanovića poklopio se sa godišnjim Izvještajem Evropske komisije o progresu Crne Gore koji je bio neumoljiv: slaba i politizovana administracija, manjak povjerenja u sudstvo koje je takođe podložno politizaciji, korupcija visokog nivoa, manjak kontrole nad državnim institucijama i uticaj organizovanog kriminala ograničavaju kapacitet za borbu protiv korupcije, ograničeni resursi policije i tužilaštva, mali broj okrivljenih, država nepripremljena za sprečavanje pranja novca, nema posebnog progresa u borbi protiv organizovanog kriminala...
Onamo gdje se najviše očekuje od Šturanovićeve Vlade - uspostavljanje uređene pravne države u kojoj nema nedodirljivih, za sada se ne vide pomaci. Sumnje da moćni pojedinci i kriminalne grupe imaju svoje "plaćenike" u policiji, tužilaštvu i sudstvu, pa čak i u samom vrhu vlasti ostale su vrlo ozbiljne, s tim što je zabilježena i prijetnja slobodnoj riječi. Prvo je u septembru napadnut direktor "Vijesti" Željko Ivanović, a dva mjeseca kasnije i novinar iz Berana Tufik Softić.
I dalje nema nijedne presude za korupciju, a pojavile su se i indicije da dio policije pokušava da skine odgovornost sa osumnjičenih za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Generalno, osjećaj sigurnosti i vjere u pravdu pod sve većim je znakom pitanja.
S druge strane, na spoljnopolitičkom planu Šturanovićev kabinet za 12 mjeseci zabilježio je odlične rezultate. Kada je preuzeo dužnost, Šturanović je najavio da će on biti na čelu "briselske" vlade i za sada se drži projektovanog - u martu i aprilu su parafirani važni sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju(SSP) sa EU, te o viznim olakšicama i readmisiji, u septembru i okotobru su potpisani, a od januara 2008. će početi da se primjenjuju.
Uz to, Crnu Goru su i u Briselu prepoznali kao izrazito konstruktivnu zemlju kada je u pitanju regionalna saradnja.
Možda je Crna Gora u novembru prošle godine sticajem okolnosti dobila zeleno svjetlo za ulazak u NATO program Partnerstvo za mir, ali je zato saradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama na polju modernizacije Vojske Crne Gore u proteklih godinu dana bila vrlo intenzivna.
Podrška SAD za reformu vojske i, vjerovatno, lobiranje za što bolji prolaz do članstva u NATO-u, plaćena je aprilskim pristankom na kontroverzni Sporazum o članu 98, kojim se Crna Gora obavezala da neće izručivati američke državljane Međunarodnom krivičnom sudu, što je suprotno stavu EU. Ali, ako je neko u Vladi procijenio da to neće uticati na odnos Brisela prema Podgorici, imao je dobru procjenu jer je do sada stiglo samo upozorenje da se to kosi sa principima do kojih drži EU.
Ministarstvo spoljnih poslova je reorganizovano, diplomatska mreža je počela lagano da se uspostavlja, ali se prilično dugo čeka da počnu da rade neke važne ambasade, poput onih u Berlinu i Moskvi. Iako je prva verzija pripremljena prošle godine, još se čeka usvajanje zakona o spoljnim poslovima, dok je strategija spoljnopolitičkih prioriteta još u fazi nacrta.
Što se tiče pravosuđa, jedini vidljiviji korak naprijed je povećanje plata sudijama u tužiocima za 30 odsto. U junu je usvojena i Strategija reforme pravosuđa. Ako bi se pitali šef policije i državna tužiteljka jedini pravi način te reforme su smjene nekih sudija koji navodno opstruiraju i odugovlače istrage.
I dok Evropska komisija insistira da se promijeni jedan od najvažnijih antikorupcijskih propisa - Zakon o konfliktu interesa, kojeg je stručna javnost prvog dana krstila kao karikaturu, Vlada je odlučila da provjeri da li je on usklađen sa Konvencijom UN.
Kada se pogledaju cifre, Šturanović i njegov tim još imaju vremena da ostvare obećanje da će u 2007. utvrditi 147 predloga zakona, od čega 31 iz oblasti političkog sistema, unutrašnjih i spoljnih poslova, 61 iz oblasti ekonomske politike i 51 iz oblasti finansijskog sistema i javne potrošnje.
Do sada je u Skupštini usvojeno oko 60-ak zakona pripremljenih u Vladi, a u skupštinskoj proceduri ih je još oko 30-ak. Ipak, nije svrha zakona, strategija i akcionih planova ispunjena njihovim usvajanjem, nego neselektivnom primjenom, što može samo efikasan i profesionalan državni aparat.
Jedan bivši državni zvaničnik je prije pola godine imao konkretnu poruku: "Potreban nam je autoput prema sjeveru, a ne dokumentacija o njemu".
(Vijesti/MONDO)