Broj napada samo blizu somalijske obale ove godine je povećan za čak 75 odsto, a napadači obično traže otkup od više miliona dolara.
Napadi savremenih gusara, uglavnom duž preopterećenih prekomorskih puteva, koštaju svjetsku ekonomiju 25 milijardi dolara godišnje i prijete da se razmahnu.
Broj napada samo blizu somalijske obale ove godine je povećan za čak 75 odsto, a napadači obično traže otkup od više miliona dolara.
Prolaz kod Roga Afrike je jedan od najprometnijih na svijetu. Godišnje tuda prođe oko 20.000 brodova i gusari doslovce mogu da biraju "metu". Zbog vlade Somalije ne moraju da brinu. U toj zemlji je haos već godinama i vlada jedva da i pokušava da učini nešto protiv gusara.
Pirati pomoću brzih čamaca dolaze do velikih brodova i preuzimaju ih uz prijetnju oružjem. Nakon toga po pravilu traže otkupninu, koja se takode po pravilu plaća. Od dobijenih miliona gusari nabavljaju novo, još bolje oružje, opremu i brze glisere i posao ide dalje.
Više nacija je već odlučilo da u borbi protiv savremenih gusara angažuje svoje ratne brodove, a sada je sličnu odluku donio i Brisel.
Ministri spoljnih poslova Evropske unije odobrili su u ponedjeljak upućivanje patrola za sprječavanje napada gusara blizu obale Somalije. U patrolama će biti četiri do šest brodova koje će iz vazduha podržavati tri-četiri aviona pomorske avijacije.
Gusari ili pirati su kroz istoriju prešli dug put - od pljačkaša, preko junaka romantičnih legendi do organizovanog kriminala. Bili su poznati još u antičkim vremenima ali se piratstvo najviše raširilo tokom 17. vijeka.
To vrijeme je "zlatno doba" gusarenja, a prethodilo mu je Kolumbovo otkriće Amerike 1492, nakon čega su najveće pomorske sile tog doba
- Španija i Portugalija - krenule da stvaraju kolonije u Južnoj i Srednjoj Americi. Potom i druge evropske države počinju da osnivaju kolonije radi iskorišćavanja prirodnog bogatstava Novog svijeta.
Gusari iz 16. i 17. vijeka uživali su mitski status u anglosaksonskom društvu. Oni nisu bili isključivo pljačkaši, već često i oslonac države u borbi protiv Španaca, naročito u regionu Kariba.
Postojale su, naime, dvije vrste gusara: oni koji su za svoj račun pljačkali brodove i "bukaniri", što je naziv za gusare u službi države. Britanska imperija oslanjala se na "bukanire" u oblastima gdje nije imala jaku flotu kako bi branila svoje, odnosno napadala španske kolonije.
Otići u gusare u vrijeme britanskog lova na kolonije bilo je vrlo popularno, naročito u nižim slojevima - obećavalo je avanturu, putovanja, dobru zaradu i brzo napredovanje u društvu.
Gusari su imali svoja stjecišta. Dva najpoznatija gusarska sjedišta na Karibima bili su ostrvo Tortuga nakon 1640, na severnoj strani ostrva Hispaniola, današnjeg Haitija, kao i grad Port Rojal na ostrvu Jamajka nakon 1655. godine. U jednom trenutku, gusari su imali i državu - čitavo ostrvo Madagaskar u Indijskom okeanu.
Gusari su počeli da gube na značaju i osipaju se kada je u Britaniji, nakon potpisivanja mira sa Španijom, prestala potreba za "bukanirima". Bilo je to doba kada je imperijalna flota ojačala, postala tehnički naprednija i brza.
Nakon Drugog svjetskog rata, prisustvo velikih vojnih flota na morima i okeanima naglo je opalo, što je dovelo do novog jačanja gusarenja. U djelovanju modernih gusara nema, međutim, ničeg romantičnog.
Ne smatraju se herojima, već okrutnim pljačkašima, kidnaperima i kriminalcima koji "operišu" u Južnom kineskom moru, Indoneziji i Malajskom prolazu, uz obale južne Azije, Afrike i Južne Amerike.
Moderni gusari imaju malo zajedničkog sa gusarima iz priča i legendi. Osim napada na brodove, sve ostalo je različito - od istorijske slave i motiva za ulazak u gusarenje, regiona djelovanja i opremljenosti, meta napada, utočišta, veličine posade i organizacije.
Moderni gusari uglavnom imaju malobrojne ali tehnički opremljene posade, koje raspolažu sonarima, radarima, pa čak mogu i satelitski da prate žrtvu. Koriste "kalasnjikove", granate i ručne bacače. I vrlo rijetko otmica im ne uspije.
(Beta)