U Mađarskoj, zemlji sa 10 miliona stanovnika, postoji čak pet službi nacionalne bezbijednosti: po dvije civilne i vojne i jedna stručna
Punih mjesec dana mađarsku javnost potresa novo domaće izdanje američkog "Votergejta", ko zna koje po redu, jer prisluškivanjima i prikupljanju kompromitujućih podata o političkim ili privrednim protivnicima kao da nema kraja.
Čuju se i ocjene da se radi o najvećem skandalu otkako je u našem sjevernom susjedstvu promijenjeno društveno-političko uređenje (1990) i da se mađarska demokratija, stara svega 18 godina, našla pred najtežim ispitom.
Svi se, pak, slažu da je u najnoviju aferu prisluškivanja duboko upleten opozicioni Savez demokratske omladine (Fides), a da vladajuća Mađarska socijalistička partija (MSP) nastoji na nevješt način da iskoristi šansu i povrati davno poljuljani ugled.
Na udaru kritike našle su se i službe državne bezbijednosti, koje su ponovo pokazale da više služe političkoj eliti, nego državi i narodu.
U Mađarskoj, zemlji sa 10 miliona stanovnika, postoji čak pet službi nacionalne bezbijednosti: po dvije civilne i vojne i jedna stručna, koja pruža tehničke usluge svima, kao i policiji.
I civilna i vojna imaju obavještajni (prema domaćim građanima) i kontraobevjštajni (prema strancima) sektor, čiji djelokrug rada često nije sasvim razgraničen.
Svaka vlada, a bilo ih je do sada pet u istoriji mađarskog višestranačja, dovodila je svoje ljude na čelo Informacionog ureda (IH) i Ureda za nacionalonu bezbijednost (NBH) u Ulici Mikša Falk u Budimpešti, ne vodeći mnogo računa o stručnosti kadrova.
Oni stari su dospjeli na ulicu ili naglo penzionisani, neki već i u 42. godini. Dobar dio njih formirao je paralelne tajne službe, radeći isto što i ranije, ali iza kulisa.
To se dogodilo i Jožefu Horvatu i Janošu Totu, koji su 2002. godine, kada je Fides s Viktorom Orbanom na čelu izgubio na izborima, morali da napuste "firmu", iako su u njoj godinama bili na visokim položajima, s tim da je prvi bio zadužen za ekstremne ljevičare, a drugi za crkvu.
Horvat i Tot su, tako, formirali svoje preduzeće pod akronimom "UD" (Ultima data), koje je u kratkom vremenskom roku uspjelo da pronađe ljude u nacionalnoj bezbijednosti, poreskoj upravi, pojedinim ministarstvima, policiji ... Mreža je imala sve odlike "polipa", kakvu je svojevremeno izgradila sicilijanska mafija.
Na volšeban način stručnjaci "Ultime" su ugradili softver u centralni kompjuter NBH, a mogli su da čitaju i i-mejl poruke rukovodilaca u "Molu" (Mađarskom naftnom preduzeću).
Raspolagali su s takvom vrhunskom tehnikom da policija nakon pretresa sjedišta agencije nije uspjela da odgonetne šta se nalazi na njihovim hardverima.
Utvrđeno je da su "ultimaši" pratili, prisluškivali i skupljali podatke o ministru privrede i regionalonog razvoja Gordonu Bajnaiju, kojeg neki vide kao nasljednika aktuelnog premijera Ferenca Đurčanja, zatim državnog sekretara u Ministarstvu finansija Lasla Kelera, predsjednicu konzervativnog Mađarskog demokratskog foruma (MDF) Iboju David i mnoge druge.
U jeku afere, dok je policija po nalogu IH počela istragu, u javnosti su se pojavili zagonetni diskovi s tonskim zapisima razgovora Horvata i Tota s nekim poznatim ličnostima, koji bi mogli da budu čak i poručioci ilegalno prikupljenih podataka.
Iz tih snimaka, stavljenih na Internet sajt "Jutjub", mogao se čuti dijalog dvojice vlasnika s visokim funkcionerima Fidesa, Laslom Keverom i Ervinom Demeterom, koji su za vrijeme Orbanove vlade (1998-2002) po dvije godine bili ministri za nacionalnu bezbijednost.
Objavljen je i razgovor s najbogatijim državljaninom Mađarske, vlasnikom OTP banke Šandorom Čanjijem, koji se u kuloarima takođe pominje kao mogući budući premijer.
Čuo se, najzad, i zahtjev potpredsjednika opozicionog MDF-a Kornela Almašija da "UD" nađe bilo šta prljavo o njegovoj stranačkoj šefici gospođi David.
Almašijev predlog je, opet na nepoznat način, dospio do Iboje David i ona ga je odmah dala na uvid javnosti i podnijela krivičnu prijavu.
Sve se to, pak, događalo tri nedjelje uoči izbornog kongresa MDF-a, na kojem je Almaši trebalo da bude jedini protivkandidat aktuelnoj predsjednici.
Nakon izbijanja afere Almaši ne samo da je morao da povuče kandidaturu, već je isključen iz stranke, pa je David po šesti put izabrana na tu funkciju.
Fides i MDF su formalno na istoj strani, obije stranke su desničarske i nalaze se u opoziciji, ali u praksi jedva da sarađuju.
David se, naime, godinama odupire nastojanju Orbana da Fides bude jedina relevantna stranka na desnici, odnosno da se sve druge utope u njega. Zato je bilo u interesu Fidesa da na čelo MDF-a dospije neko pomirljiviji.
S druge strane, na konzervativnoj strani postoji grupa intelektualaca koja smatra da bi Fides bez Orbana bolje profitirao, pošto je ovaj već dva puta izgubio na izborima, a među domaćim i stranim analitičarima je ocijenjen kao veliki populista, koji ne bi mogao uspješno da vodi mađarski brod u kriznim vremenima.
U tom zamiješateljstvu "svih protiv svakoga" najeksponiraniji je postao ministar za nacionalnu bezbijednost Đerd Silvaši, koji je optužio svoje prethodnike iz protivničkog tabora da šuruju s "mafijašima" i ne biraju sredstva da se ponovo domognu vlasti.
Simptomatično je da na te optužbe nije reagovao Kever, predsjednik Skupštine Fidesa, poznat kao najveci "jastreb" te partije, već je odbranu prepustio Demeteru, koji se zadovoljio konstatacijom da se radi o običnoj "sapunskoj operi" Silvašija, inače desne ruke premijera Đurčanja.
Tim povodom jedan uticajni dnevni list je u komentaru zaključio da "nema tu sapunske opere, već je ostala samo prljava proza", a austrijski publicista mađarskog porekla Paul Lendvai je konstatovao da je u Mađarskoj stvorena jedna dvostruka vlast, unutar koje državne i privatne tajne službe vode otvorene političke bitke.
Iz zapadnog susjedstva, od "šogora", stigla je i ocjena da se unutrašnjepolitička borba između MSP-a i Fidesa, odnosno Đurčanja i Orbana, vodi uz upotrebu sredstava kakvi se koriste tokom snimanja filmova o Džemsu Bondu, zbog čega je Mađarska u porodici Evropske unije postala "problematičan slučaj".
Posljedice je, za sada, snosio samo izvjesni Šandor Arnot, poslanik Fidesa, koji je na jednu parlamentarnu interpelaciju upravo povodom skanadala prisluškivanja neprimjereno reagovao.
"Visićeš", rekao je on državnom sekretaru za nacionalnu bezbijednost Imreu Ivančiku, nakon čega je "iz moralnih razloga" podnio ostavku.
(Tanjug)