Danas, u vrijeme Hu Đintaoa, raskošna svadba je postala jedan od simbola prestiža kineskih parajlija.
List navodi da za vjenčanje u Šangaju mladenci i njihove porodice u prosejku izdvoje 150.000 juana (18.000 dolara) - iako radnik u ovom megapolisu od 17 miliona stanovnika obično zarađuje 1.530 juana (184 dolara mjesečno).
U većim kineskim gradovima, novi trend vjenčanja podrazumijeva glamurozne svadbe za više stotina zvanica i medeni mjesec na pomodnom ostrvu Hajnan, na jugu Kine, dok mladenci za poklon očekuju isključivo gotov novac u debelim crvenim kovertama.
To je radikalna promjena u odnosu na minula vremena kada su novopečeni bračni parovi na poklon dobijali bicikl ili, u najboljem slučaju, dvosjed na rasklapanje.
U vrijeme Mao Cedunga kineska vjenčanja su bila kratka, jeftina i "revolucionarna". Sve se završavalo za nekoliko minuta u najbližoj policijskoj stanici. Dođe gardista, održi kratak govor, mladenci se poljube ispod Maove slike i - gotovo.
U vrijeme Deng Sjaopinga vratili su se stari svadbeni rituali, dok su se u doba Đijang Cemina začeli i novi običaji u kojima prednjače naprasni bogataši iz velikih gradova. A danas, u vrijeme Hu Đintaoa, raskošna svadba je postala jedan od simbola prestiža kineskih parajlija.
Prema zvaničnoj statistici, u kineskoj prijestonici svaki četvrti brak doživljava brodolom. "Poslije svađa i nasilja, nevjerstvo - uglavnom muškaraca - predstavlja osnovni uzrok za razvod brakova u Kini kojih je prošle godine bilo 1.6000.000.
Ovaj alarmantan podatak bio je jedan od glavnih aduta za dopunu Bračnog zakona i uvođenje oštrijih kazni za preljubu, konkubinat (divlji brak), bigamiju i poligamiju.
Prema kineskom zakonu, ove pojave su i dosad bile u ilegali, mada su se poslednjih godina tolerisale.
"Dvostruki bračni život i izdržavanje ljubavnica opasno narušavaju moralne vrijednosti kineskog društva", upozorila je nacionalna agencija Sinhua.
Prema slovu zakona, za bigamiju i poligamiju predviđena je kazna do dvije godine zatvora. U Kini je "objavljen rat konkubinama", ukazali su mediji.
Konkubine imaju duboke korijene u kineskoj istoriji: pojavile su se prije 4.000 godina u dinastiji Sja kao obavezni sastavni element staleških sistema. U vrijeme Perioda zaraćenih država formirano je prvo tržište za kupoprodaju žena.
Tada je uveden i takozvani kodeks konkubina: muškarac smije da ima samo jednu zakonitu suprugu, ali bi trebalo da sa što većim brojem ljubavnica "veliča svetinju plodnosti". Bračna vjernost je tada važila za "neprirodnu izmišljotinu".
U poligamnim zajednicama vladalo je pravilo da supruga spava u glavnoj sobi, a konkubine u bočnim prostorijama. Poslije smrti muža, supruga je morala da ostane doživotna udovica, dok su konkubine mogle da se udaju poslije jednogodišnje žalosti.
U dinastiji Ćing (221–207 god. prije nove ere) konkubine su postale carske dame, podijeljene na devet staleža, a imperatori iz dinastije Han dijelili su svoje dvorske ljubavnice na 14 kasta.
Prema legendi, najčuveniji kineski ljubavnik Sunsong (imperator iz dinastije Tang) postavio je rekord u neutoljivoj erotskoj žudnji koji nisu uspjeli da dostignu ni nabijeđeni osvajači ženskih srca kao što su bili Kazanova i Don Žuan.
Sunsong je, navodno, imao više od 40.000 ljubavnica, što je svojevrstan kuriozitet u istoriji konkubinata i harema.
Krajem dinastije Ming, sredinom 17. vijeka, u Zabranjenom gradu u Pekingu bilo je 100.000 evnuha (čuvari pečata, blagajnici, ljekari, pjesnici, naučnici, slikari, čak vojskovođe) i još 10.000 konkubina.
Na carskom dvoru u posljednjoj dinastiji Ćing broj evnuha je sveden na 2.260, a konkubina je bilo samo 300.
Sumrak kineskih konkubina počeo je 1930. godine, kada je vlada Kuomintanga donijela zakon kojim se uvodi monogamija. Ali, pokazalo se da je to mrtvo slovo na papiru: Li Sijang, tadašnji predsjednik sečuanske vlade, recimo, imao je više od deset konkubina, kažu zapisi.
Godinu dana poslije osnivanja NR Kine, 1950. godine donijet je "Bračni zakon" koji je konkubine definitivno otjerao u ilegalu. Prema svjedočenju hroničara, posljednjih godina ova pojava ponovo uzima mah, kao rezultat sve šireg otvaranja Kine i uklanjanja mnogih tabua.
U Kini su, inače, odavno prošla uštogljena vremena Mao Cedunga, kada je KP karakterisala sve seksualne slobode kao truli buržoaski prestup. Homoseksualizam je tada izjednačavan sa huliganstvom, dok se često vođenje ljubavi smatralo za beskorisno trošenje energije.
Prema važećem kineskom zakonu, konkubinat i bigamija su zabranjeni, isto kao i prostitucija, ali se posljednjih godina na izvjestan način tolerišu. Kineski mediji konstatuju da je konkubinat nedavno prebačen iz krivičnih u prekršajna djela, o kojima odlučuju narodni sudovi.
List "Čajna dejli" podsjeća na "najskladniji kineski brak" - koji je trajao 82 godine. Riječ je, naime, o Li Guangu i Džen Fang iz sela Đanci u provinciji Guejdžou - ubilježenim u Ginisovu knjigu zbog dva svjetska rekorda: najdugovječniji brak i najbrojniji potomci - 143. Na vjenčanju su treštali bubnjevi, dok su petarde parale vazduh, zabilježila je štampa njihovo sjećanje.
Kinezi vjeruju da se jakom bukom rastjeruju zli duhovi. Bez obzira na visinu troškova svadbe. I povratak konkubina.
(MONDO)