"Crna soba" je dobila to ime zbog tamnih zavjesa na prozorima i mraka u kome se istražuju zraci svjetlosti i funkcionisanje objektiva i kamera.
Da bi operativci BIA sa uspJehom obavili svoj tajnovit posao moraju iza sebe da imaju vrhunsku logistiku. A to znači da imaju originalnu opremu za tajno praćenje, snimanje i prisluškivanje, kao i za otkrivanje i zaštitu od stranih agentura i njihovih sistema za tajni nadzor.
Za tu logistiku su zaduženi stručnjaci Instituta bezbIJednosti BIA na Banjici. Reporteri "Novosti" su zavirili iza vrata ove ustanove, koja je osnovana 1976. radi istraživanja, razvoja, projektovanja i proizvodnje operativne tehnike, ali i radi naučnih analiza, vještačenja i ekspertiza.
"Da bi operativcima BIA, na primjer, obezbijedili danonoćno tajno snimanje kuće nekog mafijaša, potrebno je da kamerama izgradimo sistem neprekidnog video nadzora, koji precizno i u svim uslovima, pa i u mraku, hvata sliku. Zato pravimo objektive za noćno snimanje. Uz to, čitav sistem za nadzor treba da je prikriven, a pripadnici BIA maskirani kao bostandžije ili piljari od pogleda mafijaških čuvara", objašnjava dr Miloš Tomić iz "crne sobe“, u kojoj se analiziraju, projektuju i prave tajni optički uređaji.
"Crna soba" je dobila to ime zbog tamnih zavjesa na prozorima i mraka u kome se istražuju zraci svjetlosti i funkcionisanje objektiva i kamera. Magistar Slađana Pantelić je pokazala objektiv za noćno snimanje, napravljen u Institutu bezbijednosti, koji pripadnici BIA koriste za opservaciju po mraku.
"Noćni objektiv koristi svjetlost zvijezda ili mjeseca, koju pojačava toliko da stvara jasnu vidljivost i omogućava operativcima da vide u mraku. Srce ovog objektiva je elektronski uređaj koji je naš proizvod. Mi poslije te snimke u Crnoj sobi obrađujemo, selektujemo, uveličavamo i analiziramo, a potom predajemo pripadnicima BIA na korišćenje. Kao analitičari, mi ne znamo koje ličnosti i koji objekti su tajno snimani i zašto, jer to nije naš posao", kaže magistar Slađana Pantelić.
Kako otkriva dr Miloš Tomić, tajno snimanje kuće mafijaša, terorista ili stranih agenata podrazumijeva da stručnjaci Instituta bezbijednosti iz „crne sobe“ treba na osnovu zahtjeva i potreba operativaca BIA prvo da obezbijede uslove i tehniku za opservaciju, a potom i da izrade zaštićene sisteme za prenos i prijem snimljenog materijala.
"Bez sigurnog prenosa i prijema snimljenog materijala nema uspjeha u akcijama BIA, jer u protivnom tajni nadzor može da bude otkriven i spriječen", rekao je Tomić, koji nije dozvolio da novinari pregledaju te snimke, jer oni predstavljaju tajnu BIA.
Tajnu Instituta bezbijednosti BIA predstavljaju i snimljeni glasovi, recimo, organizovanih kriminalaca, koji su hvatani uz pomoć mikrofona napravljenih u "gluvoj sobi“. To je prostorija od deset kvadrata, koja umjesto vrata ima veliki drveni čep na šinama, kojim se ova laboratorija izoluje od svakog spoljnog zvuka. Zidovi su obloženi kockasto izrežanim sunđerima, koji upijaju i svaki unutrašnji zvuk.
"Da bismo radili potrebna nam je apsolutna tišina, jer mi u ovoj sobi testiramo mikrofone na ljudski glas, provjeravamo njihovu osjetljivost, mogućnosti usmjeravanja i domet hvatanja glasa, da bismo mogli da ih prilagodimo potrebama pripadnika BIA za njihove operativne zadatke", otkriva Milan Mladenović, inženjer iz „gluve sobe“.
U „gluvoj sobi“ se projektuju i proizvode kako malene „bubice“ za stavljanje u telefon, luster, sto ili stolicu, ali i mikrofoni koji mogu, kada su umreženi, da snime ljudski glas od 20 kiloherca na daljini od sto metara.
I soba za analizu svih vrsta antena i signala koje one emituju obložena je sunđerima, ali šiljatim, tako da je inženjer Saša Stevanović, koji senalazio unutra, izgledao kao da je zarobljen u nekom čeličnom kavezu. Pored „anehoidne“ ili „antenske sobe“, nalazi se „Faradejev kavez“, u kome stručnjaci Instituta bezbijednosti proučavaju signale sa niskim frekvencijama. Kavez je obložen čeličnim pločama, pa tokom mjerenja sijevaju munje kao da se nalazimo u laboratoriji Nikole Tesle.
"Istraživanja u ovim laboratorijama pomažu nam da projektujemo i proizvedemo sisteme za zaštitu od svih vrsta elektronskih zračenja, odnosno da napravimo protivprislušni i protivdiverzantski program zaštite važnih institucija, objekata i ličnosti. Ovi programi su instalirani na zgradama Vlade Srbije, ali i u sudovima, koji dobijaju prijetnje da su postavljene ekplozivne naprave", rekla je inženjer Jasmina Ristović iz „anehoidne sobe“.
Da bi se ušlo u „balističku sobu“, ukopanu u temelje zdanja Instituta bezbijednosti, potrebno je da se zvoni, jer u ovu laboratoriju mogu da ulaze samo njeni stručnjaci i probni strijelci vatrenog oružja. I ovdje je novinare dočekala jedna dama, Mirjana Cvetković, inženjer mašinstva, koja je bila okružena upucanim i probušenim šlemovima, zaštitnim staklima i pancirima, mecima i čaurama, odloženim puškama, automatima, pištoljima i revolverima.
Kada je primijetila da novinari gledaju razapeti pancirni prsluk u streljani, otkrila je: "Ovih dana testiramo pancire koji treba da se proizvode za izvoz. To radimo tako što naš strijelac Boki ispucava iz pištolja i automata seriju od 7 vrsta metaka, različitog oblika i različite brzine. Kako se kod nas najčešće koriste pištolji sa mecima od 9 milimetara, probe su pokazale da naš pancir zaustavlja taj hitac i može da spase život vlasniku zaštitnog prsluka".
Kako je rekao Gordan Perović, načelnik Instituta bezbijednosti, ova naučna ustanova je od 2002. godine registrovana kao Deseta uprava BIA i u suštini se na naučni način bavi rješavanjem svih vrsta zahtjeva pripadnika BIA, ali i MUP Srbije, pa i Vojske Srbije.
"Institut ima tri odsjeka, za elektroniku, mašinstvo i hemiju, ali i svoje laboratorije za istraživanje DNK, svih vrsta dokumenata i rukopisa, opasnih materija, eksploziva i droga. Mi, na primjer, imamo kompletnu listu i analize svih vrsta narkotika koji se pojavljuju na ilegalnim tržištima u Srbiji i balkanskim zemljama. Vještačili smo odjeću ubijenog premijera Zorana Đinđića, eksploziv korišćen u terorističkim napadima u Španiji, ali i neke rukopise jataka haških optuženika", otkriva načelnik Perović.
Broj zaposlenih u Institutu bezbijednosti BIA je državna tajna, ali nije tajna da većinu radnika čine stručnjaci, od kojih su petina magistri, a 10 odsto doktori nauka.
"Institut bezbijednosti je jedinstven na ovim prostorima, jer se jedini bavi pojedinim specijalnim vrstama istraživanja, projektovanjem i proizvodnjom opreme za pripadnike BIA. Zato su naši operativci tehnički odlično opremljeni i zato se s pravom može reći da su najbolji na Balkanu" rekao je na rastanku Gordan Perović, načelnik Instituta bezbijednosti BIA.
Inače, svaki zaposleni u Institutu bezbijednosti obavezan je da doživotno čuva službene, naučne i operativne tajne BIA. Tu obavezu je prihvatio prilikom zapošljavanja, kada je potpisao ugovor o radnom odnosu sa BIA. Ali, takvu obavezu svaki zaposleni potpisuje i kada odlazi iz BIA ili kada postane penzioner Instituta bezbijednosti. Što znači da su naši ljudi obavezni da do kraja života čuvaju tajne.
(MONDO)