Baštovan Lars Reder najviše razmišlja o jednoj stvari - koje se cvijeće najbolje slaže sa plavom i bijelom bojom fudbalskog kluba Hamburg.
Baštovan Lars Reder, stojeći pored svježe humke na groblju, najviše razmišlja o jednoj stvari - koje se cvijeće najbolje slaže sa plavom i bijelom bojom lokalnog fudbalskog kluba Hamburg.
Reder radi na novom "fudbalskom groblju", na kome navijači mogu naći poslednje konačište u blizini stadiona svog tima i to pod originalnom travom sa Hamburgovog terena, ležeći u plavim kovčezima sa grbom ovog njemačkog prvoligaša.
"Klasični redovi nadgrobnih spomenika izgledali su mi dosadno", rekao je Reder agenciji Rojters dok se prisjećao kako su prije nekoliko godina on i njegov prijatelj kamenorezac došli na ideju za ovo groblje.
"Svaki put kada se igra utakmica, hiljade navijača prelazi prečicom preko groblja na putu do stadiona. Djelovalo je logično da to uradimo kada je ovaj dio groblja postao dostupan", objasnio je 36-godišnji Reder istoriju mjesta koje je otvorio prošlog mjeseca.
To groblje za sada ima samo jedan grob.
Groblje je postavljeno u polukrug, tako da grobovi mogu da se poređaju onako kako navijači stoje na tribinama stadiona, na nivoima stepenica oko travnate površine, odnosno "terena".
Bogati navijači mogu sebi da priušte ono što se zove "VIP loža", odnosno porodičnu grobnicu koja košta 10.500 eura. Jeftinija mjesta za urne staju 2.500 eura.
"Jeftinije je. To zovem navijačkom tribinom za stajanje", kaže Reder pokazujući mjesto na koje ožalošćeni ulaze prolazeći kroz stilizovani crni gol.
Penzioner Horst Petersen priča da je gledao skoro svaku utakmicu koju je Hamburg igrao na domaćem terenu u poslednjih 40 godina, ali da se nije odlučio da bude sahranjen na ovom groblju.
"Uvjek sam ženi govorio da me sahrani blizu stadiona da bih znao rezultat. Ali, sada kada je to zaista moguće, nisam tako siguran.
Više bih volio da me ljudi pamte po mojoj ličnosti, a ne po neobičnom grobu", kaže 63-godišnji Peterson.
Drugi navijač na treningu Hamburga, Tomas Ribezel, priznaje da je u iskušenju.
"Veliki dio mog života odvija se ovdje. Bilo bi lijepo ostati u blizini poslije smrti i biti okružen samo drugim navijačima Hamburga, bez opasnosti da naiđete na pristalice Sant Paulija", kaže uz osmeh 37-godišnji Ribezel.
Navijači koji se odluče za fudbalsku sahranu mogu da biraju Hamburgove kovčege, urne i cvijetne aranžmane u bojama kluba. Grb, suveniri, sjedišta na stadionu i gostujući dresovi su plavi, bijeli i crni, ali ekipa kod kuće igra u crvenom i bijelom.
Dostupne su i posebne pogrebne ceremonije.
"Klijenti mogu sami da odluče koji će delovi utakmica biti puštani na ceremoniji. Možemo, na primer, da izvučemo snimak osvajanja evropske titule iz 1983. godine i pustimo ga u kapeli", kaže pogrebnik Tomas Am, stojeći pored kovčega ukrašenog šalom i kapom Hamburga.
"Očekujemo da se grobovi prodaju vrlo brzo", kaže Kristijan Rajhart, koji je kao član upravnog odbora Hamburga, nadgledao projekat.
On navodi da je prije otvaranja groblja klub dobijao mnogo zahtjeva navijača koji su željeli da im se pepeo prospe preko terena ili da budu sahranjeni ispod tačke za penal, što je zabranjeno njemačkim zakonom.
Ne gledaju ipak svi sa odobravanjem na novu ideju a kritičari ističu da fudbalu nema mjesta na groblju, koje treba da očuva dostojanstvo i osjećajnost.
Baštovan Reder u međuvremenu mora da izađe na kraj sa svojom mukom - da pronađe pravo cvijeće za prvi grob. "Jesen je, pa nema mnogo plavog cvijeća. Lincura bi mogla da posluži ali to cvijeće nije dovoljno gusto. Isti je problem sa asterom", kaže Reder.
(MONDO)