U prirodi postoji mnogo slučajeva kod insekata koji žrtvuju svoj život kad je kolonija ili gnijezdo napadnuto.
Svake večeri nekoliko nesebičnih mrava-radnika preuzima na sebe dužnost odbrane mravinjaka od grabljivaca, zapečate ga spolja, a onda odlaze u noć da uginu, objavili su naučni časopisi, a prenosi Beta.
U sumrak mravi zatvaraju ulaz u mravinjak i to tako što nekoliko mrava ostaje spolja kako bi preko ulazne rupe nabacali pijesak, sve dok ona ne postane nevidljiva. Ti mravi onda uginu od hladnoće ili ih oduva vjetar.
U prirodi postoji mnogo slučajeva kod insekata koji žrtvuju svoj život kad je kolonija ili gnijezdo napadnuto, kao što pčele žalcima brane košnicu i pri tome umiru.
Međutim, "zaključavanje vrata" ovih, dva milimetra dugačkih mrava (Forelius pusillus), prvi je zabilježeni slučaj insekata koji se namjerno žrtvuju "radi prevencije".
"Mravi žrtvuju svoje živote svake večeri, čak i kad kolonija nije u neposrednoj opasnosti", kaže Adam Tofilski s Poljoprivrednog fakulteta u Krakovu, koji je bio na čelu međunarodnog naučnog tima koji je istraživao ovu pojavu.
Naučnici su otkrili ritual noćnog "zaključavanja vrata" nakon posmatranja ulaza u mravinjake na polju kod Sao Simaoa, u brazilskoj državi Sao Paolo.
Naučnici su najprije uočili "lutalice" koje svake noći ostaju pred mravinjakom. Pažljivije posmatranje je pokazalo da nisu u pitanju mravi-radnici koji kasne, nego oni koji su tu sa zadatkom da zapečate ulaz u mravinjak.
"Ulaz u mravinjak se zatvara kad sunce zađe", kaže Tofilski. "Posao spolja dovršava do osam radnika, a kad su gotovi i njihov život je pri kraju".
Za noćnu rutinu im treba oko 50 minuta. Mravi pijesak na ulaz nabacuju zadnjim nogama, i to je jedinstvena tehnika koju primjenjuju samo za to, što dokazuje da se radi o namjernoj aktivnosti, kaže Tofilski.
Kad završe posao mravi obično ubrzano odlaze od mravinjaka. Kako bi pratili sudbinu tih mrava, istraživači su na mravinjak postavili ploče s lažnim ulazima. Mravi su nastavljali da rade sve dok ne bi zatvorili sve, pa i lažne rupe, i tek tad bi odlazili.
Naučnici kažu da je, uzimajući u obzir tipičnu mravlju populaciju od 100.000 jedinki, žrtvovanje do osam radnika svake noći "isplativo" sa stanovišta sigurnosti mravinjaka.
Oni takođe vjeruju da su u pitanju stariji mravi-radnici koji bi ionako uskoro uginuli. Njih je se lakše "odreći" nego mladih mrava i vjerovatno su programirani da u "svojim poznim godinama" obavljaju rizičnije poslove.
Mala je vjerovatnoća, smatraju istraživači, da se radi o "kamikazama" jer je zatvaranje ulaza u mravinjak vrlo opasan posao pa je logično da ga obavljaju vrlo stari i bolesni mravi-radnici.
Tofilski ističe da oni nisu "izabrani" za taj zadatak već da svaki radnik "zna" šta treba da radi. Njihova se sklonost prema različitim poslovima s vremenom mijenja.
(MONDO/arhovska fotografija)