Čuvenu rečenicu "Obuci crnu haljinu i budi dama" izgovorila je dizajnerka Koko Šanel prije skoro jednog vijeka.
Čuvenu rečenicu "Obuci crnu haljinu i budi dama" izgovorila je dizajnerka Koko Šanel prije skoro jednog vijeka. Prije 82 godine, ova dama zamislila je i iskrojila kratku crnu haljinu i postala simbol jedinstvenog razumijevanja modnih potreba savremene žene i novog života koji su obilježili prošli vijek.
Snimanje francuskog filma "Koko prije Šanela”, u režiji En Fontejn, počelo je 15. septembra u Parizu, a lik popularne dizajnerke tumači Odri Tatu (32), zvijezda filmova „ Čudesna sudbina Amelije Pulen” i "Da Vinčijev kod”. Scenario za priču o životu Koko Šanel koji, prema pisanju holivudskog časopisa "Varajeti”, sadrži njenu čuvenu rečenicu, nastao je prema biografiji slavne kreatorke "L’irreguliere” čiji je autor Edmon-Šarl Ru, piše "Politika".
Film će prikazati problematično djetinjstvo i munjevit uspjeh siročeta iz Pariza - Šanel koja je počela da zarađuje za život kao kreatorka šešira, da bi kasnije postala revolucionarna modna dizajnerka koja je redefinisala pojam šika. Tokom 12 nedelja snimanja, modni dizajner Karl Lagerfeld, inače umjetnički direktor modne kuće "Šanel”, brinuće o kostimima koji su dizajnirani specijalno za film.
Francuska modna kreatorka Gabrijela Šanel (1883–1971) skoro 60 godina suvereno je vladala visokom pariskom modom, a pored kratke crne haljine, svijetu je podarila ženske pantalone, klasičnu proštepanu torbicu, odjeću koja je oslobodila žene krutih korseta i najprodavaniji parfem svih vremena.
Gabrijela Šanel rođena je 1883. godine u sirotištu malog francuskog grada Saumura. Početkom 20. vijeka radila je kao barska i koncertna pjevačica, kada je i uzela novo, zvučnije ime Koko. Ubrzo je otvorila prvu radnju sa šeširima u Parizu, a od 1912. godine proširila je područje svog kreativnog djelovanja na modni dizajn.
Početak dvadesetih godina prošlog vijeka Koko i njena modna kuća dočekale su u velikom usponu. Opuštenim kreacijama snažno se suprotstavila dotad vrlo raširenoj modi strogih, konzervativnih linija. Legendarni parfem "Chanel No. 5”, koji je svih ovih godina ostao jedan od najvažnijih proizvoda njene modne kuće, lansirala je 1923. godine. Broj pet u nazivu parfema bio je njen srećan broj, pa je tako Koko uvijek održavala modne revije 5. maja (petog dana, petog mjeseca u godini), dok je manekenka koja bi se prva pojavljivala na pisti uvijek nosila broj pet.
Status ikone, koji je ovaj parfem dobio čim se pojavio, utemeljen je sredinom prošlog vijeka kada je Endi Vorhol za Muzej modernih umjetnosti u Njujorku napravio seriju reklamnih printova za bočice parfema "Chanel No. 5”, a Merilin Monro izjavila da na spavanje odlazi "obučena samo u nekoliko kapi ovog zanosnog parfema”.
Pored velikog uspjeha koji je stekla svojim modnim kolekcijama, tek zahvaljujući parfemu Koko je postala milionerka. Ovu mirisnu vodicu opisala je kao "miris za žene sa mirisom žene”. Čuvena je i njena izjava da taj miris "sadrži njenu krv, znoj i milion srušenih snova”, a bočica parfema se od 1959. godine nalazi u stalnoj postavci Muzeja savremene umjetnosti u Njujorku.
Šezdesetih godina prošlog vijeka, Koko je rafinirala svoj klasičan izgled, ogroman uspjeh su postigli i njeni kostimi u Holivudu, a veliko priznanje umjetničke meke Brodveja dobija 1969. godine, kada se izvodio mjuzikl baziran na njenom životu, sa Ketrin Hepbern u glavnoj ulozi.
U trenutku smrti ove kraljice dizajna, modna kuća "Šanel” ostvarivala je prihode od oko 160 miliona dolara godišnje, a njena klijentela je bila iz najviših slojeva svijeta glamura i džet-seta, od Marlene Ditrih i Ingrid Bergman do porodice Rokfeler.
Koko Šanel je utrla put novim modnim tendencijama, tragala je za pravom mjerom dizajnerskih rješenja, kombinujući muške i ženske detalje. Formula harizmatične Koko sadržana je u jednoj od njenih najpoznatijih izjava koja donekle opisuje i njen karakter: "Da bi bila nezamjenjiva, osoba mora da bude uvijek različita”.
Priču o „velikoj Koko”, kako je još zovu u svijetu mode, dopunio je i popularni Kristijan Dior koji za nju kaže: "Sa crnim puloverom i nizom perli, ona je napravila revoluciju u modi. Njena jednostavna crna haljina, četvrtasti kostimi i skoro dječački dizajnirana odijela bili su različiti od uskih korseta i dugačkih haljina sa podsuknjama. Tih dvadesetih godina prošlog vijeka njenu revoluciju u modi pratila je i izjava da je, za razliku od ženske odjeće koju je viđala u svojoj mladosti, željela „ženama da pruži mogućnost da kada se smiju ili jedu, ne moraju obavezno i da se onesvijeste”.
(MONDO)