Osjećala sam se kao da mi nedostaje dio tijela koji svi imaju a samo ja nemam. Eto, zato sam ugradila silikone, kaže jedna od mnogobrojnih
Umjesto kola, kuće ili frižidera, kako je nekada bilo, danas nije rijetka pojava da mlade u bračnu zajednicu unose estetska pomagala u koja su uložile cjelokupnu "djevojačku" imovinu.
"Šta biste vi uradili da vam na plaži non-stop ispadaju sunđerčići koje stavljate u kupaći i da imate grudi djevojčice od 12 godina? Čak i najmanja veličina grudnjaka bila mi je kao 'Guliverova cipela'. Osjećala sam se kao da mi nedostaje dio tijela koji svi imaju a samo ja nemam. Eto, zato sam ugradila silikone, a ne da bih se eksponirala, poput estradnih zvijezda. Sada sam prezadovoljna svojim izgledom. Više nemam kompleksa, a mogu bez stida da obučem i majice sa dekolteom", priča za "Politiku" A. J. (25), koja se nedavno podvrgla operaciji povećanja grudi.
O broju Srpkinja koje se odlučuju na slične intervencije ne vodi se precizna statistika. Ipak, javnosti je dostupan podatak da glavni srpski distributer silikonskih pomagala, predstavništvo američke korporacije "Mentor", svake godine u Srbiju isporuči blizu 5.000 komada. Nešto manje od trećine, prema grubim procjenama, bude ugrađeno ženama poslije amputacije dojke, uzrokovane kancerom, piše "Politika".
Opravdanost operacije, kako tvrde stručnjaci, subjektivna je kategorija za pacijente ali i za ljekare. Tu ništa nije samo crno ili bijelo: nijanse su presudne. Tako, prema riječima dr Jelene Šukrije, specijaliste plastične i rekonstruktivne hirurgije iz beogradske klinike "Orea", estetska hirurgija je često veoma blagotvorna i može učiniti čuda kada je riječ o samopouzdanju.Teško je opisati kako se osjećaju osobe koje su 20 ili više godina imale klempave uši ili orlovski nos, a sada su "drugi ljudi". Slično je i sa ženama kojima je, zbog karcinoma, amputirana dojka.
"Poslije takvih operacija na tijelu postoji veliki nedostatak. Ipak, u plastičnoj hirurgiji gotovo da više ničega nema što ne može da se popravi. Ukoliko je neko unakažen u saobraćajnoj nesreći i ima realnu potrebu za više intervencija, samo treba da ima strpljenja. Takvim pacijentima operacije su najpotrebnije da bi im se život vratio na staro", kaže dr Jelena Šukrija.
Poseban hirurški zahvat, kojem su sklone prevashodno mlađe žene u konzervativnim sredinama, jeste operacija himena. Neke neiskusne Pepeljuge, u procjepu između etikete "staromodnih i zatucanih" koju im dodjeljuju vršnjaci i surovog žiga kojim ih obilježavaju starije generacije, prerano, a nerijetko i na silu gube svoje "krhke staklene cipelice". Tako se u nekim svjetskim, ali i srpskim klinikama obavlja i "vraćanje djevičanstva", čemu se često podvrgavaju i prostitutke pod nagovorom mušterija sa posebnim zahtjevima.
Za mnoge stručnjake himenoplastika je i dalje potpuno neopravdan zahvat i puki hir. Ipak, u sredinama u kojima je izrazito jak religijski uticaj, kao što je to slučaj sa zemljama islamske vjeroispovesti, dokazivanje "netaknutosti" tokom prve bračne noći dio je imperativnih običaja koje žene treba da poštuju. I na Zapadu se, doduše stidljivo, nevinost vraća u modu. O tome najbolje svjedoči jačanje uticaja nevladinih organizacija poput američke "Prava ljubav čeka", koja dobija sve više pristalica.
Sa druge strane, podvrgavanje hirurškim intervencijama može biti alternativno rješenje za smanjivanje porcije. Tako neke žene, poslije niza propalih dijeta, odlučuju da naprave konačan rez i eliminišu višak masnih naslaga na bokovima, zadnjici, stomaku... Neudatima je to, kako kažu, i dobra investicija za budućnost, od koje ne mogu da ih odgovore ni dobronamerni savjeti stručnjaka da će imati bolove kao da su nepripremljene uradile hiljadu sklekova odjednom.
Nije rijedak prizor da sa novim "trofejima" u blizini jačeg pola u borbi za pažnju zasjene i prednje trapove skupih četvorotočkaša koji se parkiraju u takozvanim silikonskim zonama.
Kada "majstor u bijelom mantilu" osjeti pretjeranu ubijeđenost, nerealne želje, pa čak i sumanute ideje kod pacijenta, na scenu stupa još jedan specijalista – "ljekar za dušu".
"Jednom je u moju ordinaciju došla djevojka ubijeđena da joj je nos prevelik. To je već bila jedna opasna situacija, jer je mlada dama bila zaista prelijepa prema svim kanonima. Imala je simetrično lice i pravilne crte, što je objektivno potvrdilo više osoba. To je ukazivalo da je riječ o poremećaju telesne šeme, jednom od simptoma 'difuzije identiteta', pri čemu pacijent doživljava sebe kao izmijenjenog, dijelom ili u cjelini", objašnjava za "Politiku" dr Zoran Ilić, psihijatar.
Takođe, ponekad se dešava da jedan od partnera traži od voljene osobe da se podvrgne hirurškoj intervenciji. Najčešće takve zahtjeve postavljaju muškarci, predlažući "ljepšim polovinama" uvećanje grudi.
"Tu ne možemo mnogo da uradimo, osim da takvom paru skrenemo pažnju na prolaznost veza i trajnost posljedica operacija. Veliki je problem za ljekara šta raditi u situaciji kada neko dođe i kaže 'mene je moj partner natjerao'. To je apel za pomoć. Ipak, to su izrazito rijetke situacije", kaže dr Ilić.
Prema njegovim riječima, čin odluke o tome da li će se neko podvrgnuti hirurškom zahvatu može se uporediti sa razlikom između potrebe, želje i luksuza.
"Tako, na primjer, ako sam žedan, riječ je o potrebi, ako želim pivo, to je želja, dok je izbor posebne marke piva već luksuz. Naravno da čovjek koji je doživio saobraćajnu nesreću ima potrebu da izgleda što približnije onome kako je izgledao prije udesa. Ali, ako neko godinama ima klempave uši i nikada mu to nije smetalo, a onda odjedanput počne da mu smeta, onda se postavlja pitanje šta je razlog. Trenutak u kome se dešava odluka neizmjerno je važan. Jer, ako je nekome krenulo loše u životu na nekim bitnim poljima, onda bi ta operacija za njega bila kompenzacija. Sve ovo ne znači da će takav čovjek biti zauvijek srećan. Treba potražiti u sebi neke druge kvalitete, neke uspjehe koji su više posljedica sopstvenog napora", naglašava dr Ilić i dodaje da se privremeni doživljaj bespomoćnosti ne rješava plastičnom hirurgijom.
Takođe, intervencija psihijatra je neophodna kada su želje za plastičnim operacijma posljedica trenutnih psiholoških stanja ili nekih psihijatrijskih poremećaja. U drugim slučajevima, kaže dr Ilić, estetske operacije mogu da u velikoj mjeri doprinesu porastu samopouzdanja.
(MONDO)