"Pa svi smo ovdje odrasli, završili škole i fakultete, na zvaničnom jeziku, a sada plaćamo po 100 evra da bismo pisali razglednice", kaže
"Ne razumijemo ti mi drugi jezik do crnogorski! Srpski? Neee! Bosanski? Bože saaačuvaj! Spikamo malo engleski, ako ti valja... A, nećemo se ni slikati dok ne dobijemo te pasoše. Mogu nas neđe evidentirat", prenose "Novosti" riječi mladića koji su u ponedjeljak polagali crnogorski jezik kako bi dobili državljanstvo
Prvo su se iskidali od smijeha na pitanje Je l' bilo teško? Morali su, vele, da na crnogorskom napišu razglednicu. Bilo kome. Morali su, dalje, da pročitaju tekst i odgovore na pitanja o tome. Kasnije su, na usmenom, vodili dijalog sa ispitivačima - na crnogorskom.
"Što bi rekli crnogorski državljani, to jest budući mi, sprdnja u 80 minuta! Pa svi smo ovdje odrasli, završili škole i fakultete, na zvaničnom jeziku, a sada plaćamo po 100 evra da bismo pisali razglednice", ogorčen je jedan od njih i neće da kaže ime, niti da se slika.
Svi su došli u Crnu Goru početkom devedesetih, iz Bosne. Kad su bili djeca. Diplome, redom, pravni, ekonomija, elektromašinski, stomatologija... Neke pečatirane u Podgorici, druge u Beogradu.
Na polaganju uglavnom mladići i djevojke, njih 37, podijeljeni u dvije grupe na pismenom. Na usmenom, svi zajedno.
Marko Petraković došao je u Crnu Goru sa dvije godine. Sada ima 20. Studira za fizioterapeuta u Beogradu.
"Od kad znam za sebe, govorim srpski. E, sad ću imati crno na bijelo da govorim i crnogorski", veli.
Njegov otac, koji takođe nema državljanstvo, kaže, neće ni da ga traži. Ni da polaže crnogorski. Ogorčen je na vlast u Crnoj Gori, na način kako se tretiraju raseljena lica. Na način kako se dobija državljanstvo.
Njegova sestra od tetke, Bojana Šuko, živi sa njima, jer je izgubila roditelje. Završila stomatologiju u Beogradu i radi na podgoričkoj Poliklinici.
"Rekli su nam da polažemo po postojećem pravopisu, jer novi, crnogorski, još nije usvojen. Nije bilo novih fonema, jezik je isti kao ovaj kojim govorimo cio život", veli Bojana.
A da je skupo - skupo je! Ne smije, veli, ni da stavi na papir koliko će je crnogorski pasoš koštati.
Bojan i Vanja Lackanović, brat i sestra, sa roditeljima, takođe došli iz Sarajeva. Prvo će, kažu, oni da polažu crnogorski, a roditelji - kad skupe pare.
Bojana sa osmjehom priča da je crnogorski ispitivala Nađa Durković, njena profesorka književnosti iz podgoričke Filološke gimanzije.
"Ispit je više nego banalan! Sve je to smiješno, a šta da radimo kada moramo da polažemo", kaže Gordana Batljan, koja se davno doselila iz Sarajeva.
Čak se i ne smije. Ni cinično. Ne smije se ni Mladen Marković, i on iz Sarajeva. Ima, veli, diplomu crnogorskog državnog univerziteta. Položio ispite, na zvaničnom jeziku, ali to - nije dovoljno. A mora da priloži diplome, i plati takse za ovjeru.
Četvoročlana raseljenička porodica u Crnoj Gori, samo za provjeru znanja crnogorskog jezika mora da izdvoji 400 eura. Za ostale troškove, kako bi dobili državljanstvo države u kojoj žive gotovo dvije decnije, treba im još najmanje 1.000 eura.
Ako se uzme u obzir da ima oko 24.000 raseljenih lica, uglavnom iz Bosne, kao i oko 115.000 građana sa državljanstvom Srbije, a svi će morati da polažu crnogorski ako žele državljanstvo, puta 100 eura - u kasu će se sliti oko 14 miliona.
Rezultati sa prvog ispita su u srijedu. Svi se nadaju da su - položili crnogorski jezik, prenose "Novosti".
(MONDO)