Rađanje djece ubuduće neće zavisiti od godišta roditelja, čak ni od seksa, neće biti u opasnosti od prevremenog ili teškog porođaja.
Rađanje djece ubuduće neće zavisiti od godišta roditelja, čak ni od seksa, neće biti u opasnosti od prevremenog ili teškog porođaja. Za samo nekoliko decenija, 2038, neplodnost će ostati samo u ružnom sjećanju.
Sve to predviđaju naučnici u članku kojim je ugledni časopis „Nejčer“ obilježio tridesetogodišnjicu rođenja Luize Braun, prve bebe iz epruvete.
Stručnjaci za vještačku oplodnju kažu da žene više neće morati da poštuju „biološki sat“, moći će da rađaju i u stotoj. Naučnici će potrebne ćelije plodnosti - jajašca i spermu - praviti od matičnih ćelija kože. Prvi takvi eksperimenti već su rađeni na miševima.
Kada se beba, tako, napravi u epruveti, više neće ni morati da se usađuje u matericu majke, ili “surogata“ (žene koja je dobrovoljno pristala da nosi tuđu bebu) već će se, još bezbjednije, razvijati u vještačkoj materici. Razvojem fetusa izvan ženskog tijela – “ektogenezom“ - nestaće komplikacije prevremenog porođaja, neće više biti ni strahovanja nad rizičnim trudnoćama.
Ali, o ektogenezi naučnici ne vole mnogo da pričaju, jer ta tema kod običnog svijeta izaziva nelagodu i strah. Skot Gelfand, direktor Etičkog centra Univerziteta Oklahome, kaže da to ni najmanje ne čudi i navodi kao primjer da je vrlo vjerovatno da će zdravstveno osiguranje nastojati da prisili žene kojima prijeti rizična trudnoća da povjere nerođene bebe vještačkoj materici.
“A ko će u tom slučaju procjenjivati koliko je koja trudnoća rizična, i nije li svaka rizičnija od urednog i krajnje kontrolisanog razvoja u laboratoriji?“, kaže Gelfand i nastavlja: “ Ili, uzmite abortus. Lako je moguće zamisliti da države donesu zakone da se pri svakom prekidu trudnoće fetus sačuva i prenese u vještačku matericu.
U SAD se obavi milion abortusa godišnje, to znači da bi se rodilo milion djece više. Gdje bi država s njima?
Izvjesno je, međutim, da u napredovanju nauke nije sve tako crno i etički problematično.
U narednim godinama će, recimo, prenatalna dijagnostika moći da spijreči dolazak na svijet mališana unaprijed osuđenih na nasledna oboljenja. To, kažu ljekari, ne znači da će se praviti djeca “po mjeri“, jer, uostalom, i nema gena koji daju plave oči i kosu, određenu visinu ili težinu.
“Niko od nas nije savršen model i nijedno dijete to nikada ne može da bude“, kaže Suzana Baruh, direktorka Odeljenja za reproduktivnu genetiku vašingtonskog univerziteta “Džons Hopkins“. “Ali, moći ćemo puno da saznamo o embrionu iz njegovih gena, naročito kakve bi probleme mogao da ima u životu, a onda ćemo o tome obavještavati roditelje, na kojima ostaje odluka.
Naučnici predviđaju i da će vještačka oplodnja postati znatno jeftinija i time dostupna i zemljama u razvoju.
“Jedan ciklus koji se sada plaća 3.000 eura koštaće samo 70 eura. Zamislite šta će to značiti za neplodne žene u siromašnim zemljama, koje se danas i ne liječe. Naravno, i naša istraživanja će zbog toga pojeftiniti. Imaćemo sperme i ovocita za sve“, predviđa Zev Rozenvaks, direktor njujorškog Centra za reproduktivnu medicinu i neplodnost.
Jedina stvar kojoj stručnjaci za plodnost ne predviđaju “srećnu“ budućnost je - kloniranje.
“Nema nikakve medicinske potrebe da se klonira čovjek. Štaviše, ta tehnika je štetna“, objašnjava Miodrag Stojković, biolog i stručnjak za matične ćelije. “Sve će biti lakše kada uspijemo da od matičnih ćelija napravimo ljudske ćelije“, kaže Stojković.
(MONDO)