Doktor Rože Kuš priznao je da je prije nekoliko dana pomogao jednoj 79-odišnjoj starici da umre, što je osudila kompletna njemačka javnost.
Ako se ovih dana u pretraživače njemačkih novina u onlajn izdanju - bez obzira da li je riječ o ''ozbiljnoj'' ili ''neozbiljnoj'' štampi, ukuca ime Rože Kuš, dobije se ponekad više tekstova nego, recimo, na ime kancelara Angele Merkel ili njenog ministra spoljnih poslova Franka Valtera Štajnmajera, što se dosad nikad nije desilo u ovoj 83-milionskoj naciji.
Ko je Rože Kuš i šta je on to uradio da njegovo ime ''zasijeni'' i raspravu o budžetu u parlamentu i situaciju u Avganistanu, gdje Njemci imaju dosta svojih vojnika, i dešavanja na ''uzbudljivom'' Balkanu, i odnose sa Rusijom?
Riječ je o bivšem senatoru (ministru) pravde u Hamburgu (koji je istovremeno i grad i jedna od ukupno 16 federalnih jedinica, saveznih pokrajina), nekadašnjem kontroverznom funkcioneru Hrišćansko-demokrastke unije (CDU) kancelara Angele Merkel, koji je 2006. godine, poslije niza neprijatnih afera, morao da napusti ministarsku fotelju.
Sada je ponovo došao u žižu interesovanja javnosti, neposredno pošto se "proslavio" kao tvorac ''mašine za ubijanje''. Prije samo par dana je, kako je sam priznao, ''pomogao'' jednoj 79-godišnjoj Njemici da umre.
Događaj je izazvao buru osuda i reagovanja širom Njemačke, a oštrim riječima osude se javila čak i kancelar Angela Merkel.
''Ja sam apsolutno protiv svake forme aktivne pomoći pri umiranju'', izjavila je šef Savezne vlade.
Kušova zlokobna delatnost je pokrenula raspravu i među pravnicima o pitanju da li je tu riječ o aktivnoj pomoći pri umiranju, što je kažnjava rabota, ili je, pak, riječ o pomoći pri samoubistvu - a to, vele pravnici, nije isto.
"Dr Smrt" - tako njemačka štampa naziva Kuša. Taj doktor pravnih nauka, rođen 1954. godine u Štutgartu, osnivač je saveza ''Dr Rože Kuš - pomoć pri umiranju'', ali i jedne političke partije sa spektra ekstremne desnice, čija sudbina nije bila dugog vijeka.
Kuš kaže da za svoju ''misiju'' u slučaju 79-godišnje Njemice iz Vircburga, koja nije bila teško bolesna, već se samo plašila života u staračkom domu, nije dobio nikakav novac.
"Nisam to učinio za pare... Htio sam samo da pomognem", izjavio je Kuš njemačkoj štampi.
Odgovarajući na pitanje da li će i dalje ''asistirati'' ljudima koji odluče da prije vremena ''odu'', Kuš je rekao da je sve moguće.
''Budućnost je otvorena'', izjavio je kontroverzni "Dr Smrt" njemačkoj štampi.
Odbacujući kritiku crkve na svoj račun, Kuš je ustvrdio da on nikada ne bi uradio nešto što se kosi s vjerom.
''Ja vjerujem u Boga... I dalje sam član Evangelističke crkve'', poručio je Kuš, koji je pred ''odlazak'' starice na onaj svijet snimio njenu izjavu da je svoju odluku donijela sama i slobodno.
Pravno gledano, eutanazija je u Njemačkoj, zemlji u kojoj živi više od 15 miliona ljudi starijih od 65 godina, veoma komplikovana rabota jer po zakonu postoji obaveza spasavanja života svakog čovjeka. U protivnom, prijete visoke kazne.
Eutanazija nije, međutim, ''tabu tema'' među Njemcima, baš kao ni rasprava o pitanju da li ljudima za koje se više ništa ne može učiniti, treba ''pomoći'' da umru.
Ovdašnja štampa često piše o bolesnim i od života umornim Njemcima, koji su za svoj ''odlazak'' morali da idu čak u Švajcarsku, gdje ''deluje'' ''Dignitas'' (''dostojanstvo'', na latinskom), organizacija čiji osnivač je Njemac Ludvig Mineli, bivši novinar nedeljnika ''Špigel'' iz Hamburga.
"Dignitas" je vršljala i na njemačkom tlu, nastojeći da eutanazija bude ozakonjena i u ovoj zemlji, ali u tome dosad nije imala uspjeha.
Cijena ''usluge'' te organizacije, koja se i u Švajcarskoj stalno seljaka zbog nevolja s komšijama, nepremnim da svaki dan gledaju smrti u oči, iznosi 3.700 eura, prenijeli su njemački mediji.
A kakvu smrt, zapravo, nudi ''Dignitas''?
Ta organiizacija za eutanaziju obećava ''osjećajnu pratnju'' u smrt u odgovarajuće namještenim prostorijama.
U brošuri te organizacije se opisuje da, poslije uzimanja jednog lijeka protiv povraćanja, pacijent treba da popije čašu vode u kojoj je po pravilu oko 15 grama natrijum-pentobarbitala.
Zbog lošeg ukusa, poslije te čaše, preporučuje se nešto slatko, a u roku od dva do pet minuta, kažu, dolazi san - prije smrti.
(MONDO)