Poslanici i ministri iz SDP-a, njih 11, podnijeli su danas, kao građani, žalbu Ustavnom sudu na predsjedničku kandidaturu Filipa Vujanovića.
Potpredsjednik Demokratske partije socijalista Filip Vujanović već je dva puta bio predsjednik države, a pošto Ustav propisuje da ista osoba može biti predsjednik najviše dva puta, njegova treća kandidatura ne bi bila u skladu sa najvšim pravnim aktom, smatraju u Socijaldemokratskoj partiji (SDP).
Poslanici i ministri iz SDP-a, njih 11, podnijeli su danas, kao građani, žalbu Ustavnom sudu na predsjedničku kandidaturu Filipa Vujanovića.
SDP u Žalbi ukazuje da Ustav propisuje da „isto lice može biti predsjednik Crne Gore najviše dva puta“, navodeći da Vujanović „ima ustavnu zabranu u ostvarivanju oblika biračkog prava da bude biran za predsjednika države“, jer je funkciju predsjednika države obavljao dva puta - od 2003. do 2008. i od 2008 do 2013. godine.
„Prihvatanjem ove kandidature od DIK-a bilo bi omogućeno ’istom licu’ da eventualnim izborom na mjesto predsjednika države tu funkciju obavlja treći put, čime bi se direktno prekršilo ograničenje iz člana 97 stav 2 Ustava Crne Gore“, upozoravaju iz SDP-a.
Iz te partije podsjećaju da je Vujanović prvi put za predsjednika Crne Gore izabran 2003. godine, kad je ona bila članice državne zajednice Srbija i Crna Gora, i da je tu dužnost vršio pet godina do 2008. godine.
U Zalbi se navodi da vršenje funkcije predsjednika države poslije obnove nezavisnosti (2006. godine) i usvajanja novog Ustava (2007. godine) nije prekinuto, već je u skladu sa članom 2 Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Crne Gore, nastavljeno do isteka perioda od pet godina.
Ukazuje se da se u Ustavnom zakonu za sprovođenje Ustava utvrđuje da “Organi vlasti u Crnoj Gori i drugi državni organi, organizacije i službe i organi lokalne samouprave, nastavljaju sa radom do isteka vremena na koje su birani u okviru prava i dužnosti utvrđenih Ustavom, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.”
„Nema niti jedne naznake državno-pravnog diskontinuiteta Republike Crne Gore sa nezavisnom Crnom Gorom, nego sve upućuje na suprotno. U skladu sa svim tada važećim ustavnim aktima konstituisan je puni (umjesto ograničenog) međunarodni subjektivitet, a državno-pravni kontinuitet Crne Gore nije prekinut.“, ističe se u Žalbi.
Navodi se da u prilog neustavnosti Vujanovićeve kandidature ide i uporedno pravna analiza koju je javno saopštio profesor Vojin Dimitrijević, raniji član Venecijanske komisije, ukazujući na analogije i razlike sa predsjedničkom kandidaturom Borisa Tadića u Srbiji.
Podsjeća se da je ustavna norma koja tretira pitanje ograničenja mandata istovjetna u crnogorskom i u srpskom ustavu, kao i situacija da su oba predsjednička kandidata svoj prvi mandat započeli prije sticanja državne nezavisnosti.
Iz SDP-a ukazuje da, međutim, u Ustavnom zakonu za sprovođenje Ustava Republike Srbije, u članu 18., eksplicitno piše “izbor predsjednika Republike iz člana 3. stav 2. ovog zakona smatraće se prvim izborom u smislu člana 116 stav 3 Ustava“.
„Za razliku od srpskog, Ustavni zakon Crne Gore nema ovakvu normu, već ima član 2. koji integralno glasi: ’Organi vlasti u Crnoj Gori i drugi državni organi, organizacije i službe i organi lokalne samouprave nastavljaju sa radom do isteka vremena na koje su birani, u okviru prava i dužnosti utvrđenih Ustavom, ako ovim zakonom nije drukčije određeno”, navodi se u Žalbi.
Ističe se da je, za razliku od srpskog ustavopisca koji je ustavnim zakonom ograničio mandate i naložio održavanje izbora za narodne poslanike i predsjednika Republike i za to utvrdio rok, crnogorski produžio mandate nosiocima vlasti do isteka mandata.
U Žalbi se ističe i da se nespornost činjenice da je prvi predsjednički mandat Vujanović „i de facto i de iure“ vršio sve do njegovog okončanja 2008. godine, ogleda u aktima koje je u svojstvu “predsjednika države” potpisivao, čime je ostvaren kontinuitet obavljanja predsjedničkog mandata - ukazi o proglašenju zakona, prijedlozi za izbor predsjednika i sudija Ustavnog suda i drugo.
Ukazuje se da je Vujanović, nakon ustanovljenja i formalizovanja crnogorske nezavisnosti i usvajanja novog Ustava Crne Gore, nastavio da vrši svoja ovlašćenja, što se može utvrditi i na osnovu međunarodno-pravnog predstavljanja koje je vršeno je u svojstvu Predsjednika Države Crne Gore.
Ocjenjuje se da, stoga, potvrđivanje kandidature od DIK-a nameće potrebu da se odgovori na pitanje - šta je i na kojoj je funkciji bio aktuelni predsjednik Filip Vujanović od 03.juna 2006. godine, ili od 22. oktobra 2007. do 20.maja 2008. godine.
„Po svim službeno potpisanim aktima bio na funkciji predsjednika države Crne Gore (u prilogu akta potpisana u periodu 2007-2008. od strane Filipa Vujanovića). Pritom, važno je istaći da ustavno ograničenje o broju mandata nije vezano za vrijeme trajanja mandata, odnosno dužina trajanja irelevantna je sa stanovišta norme i principa ograničenja mandata“, ukazuje se u Žalbi.
Promjena državno-pravnog statusa Crne Gore, kako se navodi, nije dovela do diskontinuiteta mandata organima državne vlasti, jer nakon promjene državno-pravnog statusa nijesu raspisani izbori za novi parlament, niti su raspisani izbori za Predsjednika države.
Veoma je važno, smatraju u SDP-u, da se uzme u obzir i način na koji je izvršena pravna formulacija ustavne odredbe o ograničenju broja mandata predsjednika države iz člana 97 Ustava Crne Gore.
Ukazuje se da se prilikom tumačenja sadržaja člana 97 stav dva Ustava Crne Gore, koji uređuje broj mandata Predsjednika države, ne smije napraviti previd u tumačenju te norme u kontekstu formulacije da „isto lice može biti izabrano najviše dva puta“.
„Ustav nedvosmisleno normira nešto sasvim drugo i uređuje da ’isto lice može biti predsjednik Crne Gore najviše dva puta’. Ova naizgled neznatna razlika između određenja ’izabran’ (koje nema u članu 97 stav 2) i ’biti’ kako određuje Ustav, jako je važna za utvrđivanje nepostojanja prava aktuelnog predsjednika na treći - neustavni mandat“, ističe se u žalbi.
Iz SDP-a upozoravaju da bi, u slučaju da bude potvrđeni rješenje DIK-a o pravu na treću kandidaturu, čime bi se poništila pravna činjenica da je Vujanović bio predsjednik države u periodu 22.oktobra 2007. do 20. maja 2008. godine, to imalo za posljedicu ništavnost svih pravnih akata koje je Vujanović, u tom periodu, potpisao kao predsjednik Crne Gore.
(MINA)