Milo Đukanović je najdugovječniji vladar na evropskim prostorima i nedodirljivi lider Crne Gore već više od 20 godina, pišu "Vijesti"
![Najdugovječniji vladar u Evropi Najdugovječniji vladar u Evropi](https://mondo.me/Picture/14/png/za-vesti.png)
On je ponovno trijumfirao na izborima s prednošću od oko 20 odsto pred glavnim pretendentima na njegov prijesto. Prednost nije mala, kaže nam crnogorski analitičar i jedan od najagilnijih boraca za crnogorsku nezavisnost Milorad Popović, „ali je ipak izvojevana krajnjim naporom",
Podgorički dnevnik prenosi da je Đukanovića prvi put podržalo manje od 50 odsto birača, u čemu neki već vide početak njegovog političkog kraja.
„Svi monolitni, nedemokratski, autokratski režimi ulaze u probleme čim se ukaže prva pukotina. Ovi izbori sliče na takvo što", kaže crnogorski književnik i urednik u podgoričkim „Vijestima" Balša Brković.
Ovaj rezultat je, kaže Milorad Popović, poruka crnogorskih birača Đukanoviću da bi ga sljedeći izbori (a predsjednički su već početkom sljedeće godine) mogli još neugodnije iznenaditi. Mogli bi ga spasti jedino suštinski rezovi i kadrovske promijene u vrhu vlasti. Građani napokon žele da se riješe okoštale nepotističke i koruptivne vladajuće strukture. Đukanović je, analizira dalje Popović, hladni pragmatik, fleksibilni i racionalni političar. On ima iskustva u političkoj areni i za očekivati je da će povući poteze koji bi trebalo da mu vrate izgubljenu podršku.
Sve vrijeme vladavine Đukanovića pletu mu se pod nogama različite korupcijske, pa i mafijaške afere. Najpoznatije je, zasigurno, ona koja ga povezuje sa švercom cigareta. Tužilaštvo italijanskog grada Barija podiglo je 2007. zbog toga optužnicu protiv Đukanovića. Priča se tada dvije godine vrtjela i činilo se da će ozbiljno naštetiti Đukanoviću, a onda je nestala u dubokim birokratskim ladicama italijanskog suda. I politička opozicija i opozicioni mediji često pominju njegova prijateljstva s mračnim likovima s Interpolovih potjernica. Pominju i dobre odnose sa sumnjivim tajkunima kojima je crnogorska obala postala omiljeno pribježište, a u posljednje ga vrijeme povezuju s mutnom prodajom crnogorske mobilne mreže Mađar telekomu, podružnici Dojče telekoma, za šta je, navodno, podgoričkim zvaničnicima podijeljeno plavih koverata u vrijednosti od 7,35 miliona eura!
Đukanović se našao na Forbsovom popisu najbogatijih političara, gdje se našao na dnu liste dvadeset najbogatijih, uz bok princa od Monaka, zalivskih naftnih šeika i britanske kraljice Elizabete, s procjenom kapitala od preko 10 miliona eura. Zanimljiva je Forbsova napomena uz bilješku o porijeklu njegovog bogatstva: „porijeklo sredstava zagonetno i misteriozno". Javna je tajna da se, navodno, najviše „opario" tokom sankcija srbo-Crnogorskoj državi 90-ih u ilegalnoj trgovini cigaretama i naftom koje je kažu, obavljao kao partner tada prvom „bezbjednjaku" Srbije Jovici Stanišiću.
„Dobar dio Crnogoraca divi se lopovima i kriminalcima. I to ne od juče. Ovdje je otimačina bila nekoliko vjekova glavna privredna grana. Milo se dobro uklapa u takvu istorijsku vertikalu", kaže Balša Brković, objašnjavajući zašto Đukanoviću nisu naudili mnogobrojni skandali.
Takve mu se stvari opraštaju, pojašnjava dalje Milorad Popović, jer je on neka vrsta jemca ponovno stečene crnogorske državnosti. A za dobar dio Crnogoraca to je još uvijek najvažnije pitanje koje sebi postavljaju prije odlaska na birališta.
Popović, komentarišući rezultate posljednjih izbora, ističe da oni jasno pokazuju kako se od Đukanovića traže ozbiljne reforme. U protivnom, ovo je početak njegovog kraja.
Milo Đukanović, po svoj prilici, ne vidi izborne rezultate kao najavu svoga pada. Nije mu ni na kraj pameti da se sada u naponu snage, u 50. godini života, povuče u penziju. Svi su uvjereni da Đukanović ima rezervni plan.
„Nadam se da u rezervi ima još samo hotel u Kostariki. No, bilo bi nepravedno da završi na tako živopisnoj adresi", kaže Brković.
Bilo kako bilo, Đukanović je konstanta postjugoslovenske crnogorske politike, kakva god ona bila: velikosrpska, ratnohuškačka, antimiloševićevska ili, pak, državotvorna.
Na pozornicu dolazi generacija mladih Crnogoraca koja ne zna ni za koga drugog na čelu države. Neki od njih zaključuju: ukoliko je u stanju tako dugo da vlada nepredvidivim i violentnim Crnogorcima, onda to zasigurno nije bez razloga. To je čovjek koji zaslužuje naš glas. Za Brkovića, on je slika i prilika ovdašnjeg vladarskog stereotipa: pragmatični tehnolog vlasti koji je prošao put od mladog komunističkog lidera do korifeja neoliberalne države.
On je, kaže Milorad Popović, zadnji od cijele plejade postjugoslovenskih političara iz turbulentnih '90-ih. I ne samo zato jer je bio najmlađi. Đukanović je političar bez trunke ideologije i čovjek bez nacionalnog naboja. Jednostavno je znao da iskoristi i najmanju priliku koja mu je išla u prilog.
Đukanović je rastao i formirao se uporedo s političkim haosom koji je vladao bivšom Jugoslavijom s kraja 20. vijeka. Sazrijevao je i mijenjao političke pozicije. Bio je i velikosrbin i crnogorski suverenista. Kada je imao 29 godina, 1991. postao je najmlađi premijer u Evropi. To mu je bilo prvo radno mjesto. Sada, u 51. godini, nakon tri mandata premijera, dva povlačenja u političku zavjetrinu i jednog predsjedničkog mandata ponovo, iz polutame podgoričkog političkog ,,bekstejdža" izlazi na dnevno svjetlo.
„On najvjerovatnije nije bio iskren ni kao komunista, ni kao četnik, ni kasnije kad je postao borac za nezavisnost.
On je naprosto koristio priče koje su u određenom trenutku imale prođu. Uostalom, mafijaši nikada nemaju ideologiju u klasičnom smislu. Njihova ideologija je beskrupuloznost i pohlepa, a takve ideološke premise su mu zasigurno bliske", kaže Balša Brković sumirajući Đukanovićevu političku karijeru.
Prema političkoj dugovječnosti Milo Đukanović može se uporediti samo sar uzbekistanskim predsjednikom Islamom Karimovim, te kazahstanskim „Elabasijem" (liderom nacije) Nursultanom Nazarbajevom, koji vladaju od 1990, te takođe imaju staž partijskih komunističkih mogula uoči raspada SSSR-a.
(MONDO)