Otvaranje arhiva u Lubjanci pokazuje da neko u Americi iz nepoznatih razloga širi laži o šahovskom geniju
Nedavno američko "senzacionalno otkriće" da je bivši svjetski prvak u šahu Robert Fišer bio špijun KGB kojeg su Sovjeti vrbovali 1958. nema nikakve potvrde u arhivi moskovske Lubjanke.
Oficiri KGB koji su nekada bili zaduženi za praćenje šahista kategorički tvrde da u nedavno objavljenim izvještajima u Americi protiv Bobija Fišera nema ozbiljnih dokaza.
Fišer, koji je godinama sam ratovao protiv sovjetskih šahovskih velikana, nikada nije napravio bilo šta u korist Rusa.
Tačno je da je on često govorio protiv američkih vlasti koje su krenule u rat u Vijetnamu. Bio je i protiv rata u Iraku. Za to mu nisu trebali Rusi.
Na osnovu američkog policijskog "dosijea Fišer" prvi je pisao list iz Filadelfije, ali bez pravih argumenata. U arhivi KGB nema tragova o saradnji sa Bobijem Fišerom.
Ni u "špijunskom knjigovodstvu" KGB nema dokaza da su Bobi i njegova majka Regina uzimali novac za rad sa sovjetskom obavještajnom službom.
Bobijev otac je bio njemački biofizičar Hans Gerhard Fišer, za koga se Regina udala u Moskvi 1933. Njegova majka, čije je djevojačko prezime bilo Vender, završila je Medicinski fakultet u Moskvi, a ne, kako Amerikanci tvrde, obavještajnu školu.
Regina je govorila osam jezika. Taj dar je naslijedio i Bobi, koji je odlično govorio pet jezika. Robertovi roditelji su napustili SSSR 1939.
Pukovnik KGB u penziji Semjon Mojsejevič Lazarjev, kojem je 90 godina, znao je Fišerovu majku Reginu. Kategorički tvrdi da Regina nije bila špijun.
Poslije razvoda sa Hansom Fišerom Regina je u Americi živjela sa Mađarom Polom Nemenijem, profesorom matematike koji je radio na atomskoj bombi. Moguće je da je Regina, kao i mnogi intelektualci u svijetu, u to vrijeme imala simpatije prema SSSR.
Teško je mogla da nešto iole značajnije učini za SSSR jer su svi koji su došli iz Moskve u Ameriku bili pod budnim okom kontraobaveštajaca.
Bobijev otac Hans Fišer bio je komunista i nije zbog toga mogao da dobije američku vizu. Živeo je u Čileu. Poslije rata se vratio u Njemačku.
Američki agenti tvrde kako su Bobija Fišera Rusi vrbovali u Moskvi 1958. Tog leta Fišer je imao samo 15 godina. Iz KGB su mu, navodno, namjestili djevojku prevodioca. Pukovnik Lazarjev tvrdi da Bobija u to vrijeme uopšte nisu interesovale djevojke. Bio je dječak koji je želio da u Americi šah postane popularan kao boks.
Američki agenti su napisali kako su, tobože, Rusi nagovorili čuvenog Jezdu Vasiljevića da da pet miliona dolara za susret Fišera i Spaskog na Svetom Stefanu dok je Jugoslavija bila pod sankcijama.
Fišer je najviše razljutio Amerikance kad je poslije 11. septembra jednoj filipinskoj radio-stanici rekao da je zadovoljan što se dogodio teroristički akt, jer niko u Americi ne žali ljude kad ih masovnu ubijaju u Iraku, ili kad Izrael uz pomoć SAD ubija Palestince.
Pukovnik Lazarjev misli da je Fišer postao antisemit zato što su izraelski agenti pokušali da ga vrbuju igrajući na kartu toga što mu je majka bila Jevrejka. Bobi je u intervjuima često ponavljao da se "Amerika nalazi pod potpunom kontrolom Jevreja. Svo rukovodstvo su Jevreji i svi agentski pacovi rade za njih."
Istina je da je KGB vodio svoj rat protiv šahovskog genija.To potvrđuju penzionisani šefovi KGB koji su bili na zadatku 1972. na Islandu kad je u Rejkjaviku Bobi Fišer pobijedio Borisa Spaskog.
Između dva štaba, Fišera i Spaskog, vodio se pravi psihološki rat. Fišer je pobijedio 12,5:8,5. Nikad nije bio toliko veliki interes za šah u svijetu.
Fišer je bio cjepidlaka i namćor. Od organizatora je naručio specijalnu crnu rotirajuću fotelju kupljenu za 1.200 dolara u Njujorku.
Bobiju je smetalo sve, od visine stola do TV kamera. Glavnom sudiji meča Lotaru Šmitu žalio se da ga dekoncentriše šum kamera. Nije se obzirao na to što je prije meča potpisao ugovor kao i Boris Spaski.
Razmišljao je da napusti Island, ali mu je u odlučnom trenutku telefonirao američki državni sekretar Kisindžer iz kuće predsjednika Ričarda Niksona. U to vrijeme kod Niksona je u gostima bio sovjetski ambasador Dobrinjin. Kisindžer je rekao Bobiju da treba "u ime cijele Amerike da pobijedi Spaskog".
U toku meča Fišer se žalio da u sali sjede agenti KGB koji ga hipnotiziraju. Američki diplomata Viktor Jakovič - Jevrejin porijeklom iz Sarajeva - pričao je da je Fišer mislio da na njega djeluju agenti KGB posebnim elektronskim uređajima.
U atmosferi opšte špijunske paranoje agenti KGB su analizirali ima li Fišer svog čoveka u štabu Spaskog.
Posumnjali su u Ivu Neja, zaduženog za fizičku pripremu. Posle 17. partije Nej se vratio u Moskvu, a zatim u Estoniju, gdje je živio.
Zbog toga što je igrao protiv Spaskog u Jugoslaviji za vrijeme sankcija, Fišer nije mogao da ode na sahranu majci 1997. Tvrde da je 2000. bio na sahrani starije sestre pošto je ušao preko Kanade.
Posljednje godine života Fišer je proveo u Rejkjaviku. Umro je 18. januara 2008. Kome je u interesu da ga poslije smrti američkoj javnosti predstavlja kao sovjetskog špijuna - ostaje tajna.
Na primjeru Bobija Fišera se najbolje vidi kako obavještajne službe olako etiketiraju ljude i zagorčavaju im život, piše dopisnik "Novosti" iz Moskve Branko Vlahović.
(MONDO)