Nakon što je 4. februara izglasano nepovjerenje Vladi, a dan kasnije rariješen predsjednik Skupštine Aleksa Bečić, juče je formirana lokalna vlast na Cetinju. Postavlja se pitanje, da li se u Crnoj Gori pravo na svoje mišljenje poistovjećuje sa izdajom?
Juče je odbornica Stare garde LSCG Milena Vujačić izabrana za predsjednicu Skupštine Prijestonice Cetinje. Ona je izabrana tajnim glasanjem sa 18 glasova.
Podsjetimo, kada je nosilac liste SDP i Građani Nikola Đurašković objavio da su iz te partije dogovorili saradnju sa Starom gardom LSCG-a, a predsjednik cetinjskog odbora Demokrata Danilo Mrvaljević potvrdio da će Demokrate podržati taj dogovor, u DPS-u i SD-u to je izazvalo burne reakcije. Nakon jučerašnjeg imenovanja Vujačićeve, još više su eksplodirala politička prepucavanja i sukobi.
Iz tabora DPS-a automatski je njeno stupanje na funkciju i sami čin glasanja nazvano "izdajom". Pored ostalog, iz cetinjskog DPS-a navode da je sve ovo navodna predaja vlasti "u naručje Joanikija Mićovića".
Već više od godinu dana građani Crne Gore svjedoče političkim trzavicama i dubokoj političkoj krizi koja je rezultirala padom Vlade. Međutim, sve do poslednjeg dana predstavnici Vlade su odbijali da se suoče sa realnošću, ali i procesom demokratizacije na koji su se često pozivali. Identičnu situaciju imali smo prilike da vidimo juče i na Cetinju.
Promjena vlasti je najnormalnija pojava u svim demokratskim društvima, dok se u Crnoj Gori to karakteriše kao izdaja. Iz odlazeće Vlade izglasavanje nepovjerenja nazivali su "izdajom izborne volje građana" , iako su sami predstavnici parlamentarne većine mjesecima unazad tražili ostavku Zdravka Krivokapića.
Tako smo i na Cetinju juče dobili novu "izdaju", samo zato što je formirana nova vlast u kojoj nema DPS-a. Bez obzira na činjenicu što koaliciju čine stranke ljevice i što je riječ o procrnogorskim partijama. Predaja vlasti u našoj zemlji uvijek je propraćena famoznim terminom "izdaja" i pozivima na proteste, umjesto da se primopredaja izvrši na demokratski i civilizovan način.
Da li se Crna Gora može otrgnuti iz tzv. "političke sujete" i konačno čuti zahtjeve građana? Da li ćemo se konačno okrenuti ekonomiji i društvu, bez da je politika u konstantnom fokusu?
Da li je promjena vlasti na državnom i lokalnom nivou pokazatelj da je došlo vrijeme da se stane na kraj polarizaciji društva, vjerskim pitanjima, pitanjima suvereniteta, dubokim podjelama i ostalim pitanjima koje decenijama koče put i otežavaju život Crne Gore?
I na kraju postavlja se pitanje, hoće li se političke strukture konačno usaglasiti oko svojih programskih ciljeva i sprovesti u djelo sva obećanja koja daju građanima u svojim predizbornim kampanjama?