Stariji vole da kažu „kada dobro radiš, u životu sve dođe na svoje“.
To bi se moglo reći i za jednog najboljih srpskih košarkaša koji su igrali u NBA ligi Predraga Peđu Stojakovića.
Moralo je svašta da se desi u njegovoj karijeri da bi se neke sportske nepravde ispravile.
Svi njegovi fanovi i poštovaoci, godinama su žalili zbog činjenice da jedan od najatraktivnijih timova u NBA istoriji -Sakramento Kingsi početkom 21.veka nisu došlo do NBA titule, odnosno čak ni do velikog finala.
Nekoliko sezona Divac, Peđa, Veber, Bibi, Kristi i drugovi oduzimali su dah svima koji vole košarku, ali do „prstena“ nisu došli. Za to su bili krivi LA Lejkersi, Dalas i u nekim situacijama zaista nedostatak sreće.
Ali, to je istorija...
Na sreću, svi koje vole košarku i Peđu ponovo imaju razlog da provode noći uz TV jer se istorija piše i 2011.godine kada će Dalas Maveriksi igrati u velikom finalu, i kada će konačno šansu da osvoje prsten dobiti čudesni Njemac Dirk Novicki, već legendarni Džejson Kid, sjajni Džejson Teri i – Peđa.
Sa druge strane imaće „mlade lavove“ gladne trofeja. Ili će to biti Lebron, Vejd i Boš sa Majamijem, ili Derek Rouz sa njegovim Bulsima. Po „krštenici“ protivnik Dalasa biće sigurno u prednosti, ali po motivima...teško.
Peđa Stojaković je do šanse za osvajanje NBA titule došao onim, težim putem.
Posle osam sezona u Sakramentu Kingsima (1998-2006), jednog dramatičnog poraza u finalu Zapadne konferencije (2002 od Lejkersa), slijedi kratak boravak u Indijani (2006) , pa odlazak u Nju Orleans (2006-2010) gdje počinje novi košarkaški život srpskog asa, nažalost obilježen problemima sa povredama i promenljivim uspjesima.
Nju Orleans je obećavao puno sa fenomenalnim Kris Polom na čelu, ali do finala nije dolazio, iako je i Peđa briljirao prve sezone. Ostaće upisan u istoriji lige kao prvi igrač kome je pošlo za rukom da u jednoj utakmici postigne prvih 20 poena za svoj tim (na meču sa Šarlotom, koji je završio sa 42 koša).
(MONDO)