Na današnji dan, 18. jula 1976. godine, slavna Nađa Komaneči postala je prva gimnastičarka u istoriji Olimpijskih igara koja je dobila maksimarlnu prosečnu ocjenu 10, piše Kurir.
Nastup ove slavne Rumunke na OI u Montrealu obilježio je istoriju gimnastike i svjetskog sporta, navodi Kurir.
Prva savršena desetka na Olimpijskim igrama, najmlađa šampionka u istoriji gimnastike, petostruka osvajačica zlatne medalje na OI, višestruka šampionka Evrope i svijeta - neponovljiva Nađa.
Ostaće upamćena po fantastičnim sportskim uspjesima, ali i nevjerovatnoj životnoj priči.
Nestvaran talenat, zvjezdana karijera, osam godina pakla u zatočeništvu, godina za zaborav u Americi i konačno normalan život o kom je oduvijek maštala. To je ukratko Nađina životna priča, ističe Kurir.
Nađa je odrasla u malom rumunskom gradiću Onesti. Bila je prepuna energije koju je trebalo usmjeriti na neki sport. Majka je odlučila da je upiše na gimnastiku i odmah je zavoljela taj sport. Jednom prilikom legendarni trener Bela Karolji obilazio je lokalne škole tražeći talentovane gimnastičare i tada je zapazio Nađu. Imala je samo šest godina, a savršeno je izvodila određene gimnastičke poteze. Bilo je jasno kao dan da se radio o ogromnom talentu. Karolj je pitao roditelje da radi sa njom i oni su prihvatili, navodi Kurir.
Bila je jako uporna i vrijedna. Sate i sate provodila je u dvorani vježbajući. Trenirala je i po osam sati dnevno i uskoro je postala jedna od najboljih u zemlji.
Čudo od djeteta
Imala je samo 14 godina kada je sa rumunskim olimpijskim timom krenula na OI u Montreal 1976. godine
Djevojčica visoka 149 centimetara i teška 38 kilograma ispisala je istoriju gimnastike. Nađa je za vježbu na dvovisinskom razboju dobila najvišu moguću ocjenu. Bila je to prva savršena desetka na Olimpijskim igrama.
Zanimljivo, ocjenu 10.00 nije bilo moguće napisati na semaforima, pa je nakon Nađinog nastupa svuda pisalo 1.00.
Kada je ugledala ocjene bila je razočarana, nije mogla da vjeruje da je najlošija ikada. Smatrala je da je dobro odradila vježbe. Ubrzo su joj objasnili o čemu se radi i uslijedilo je veliko slavlje 14-godišnje Rumunke. Sedam čistih desetki!
Nađa je tako preko noći postala nacionalna ikona. Njeno lice bilo je na poštanskim markama, a zahvaljujući njoj Rumunija više nije bila nepoznata zemlja.
Nađa je postala prva gimnastičarka koja je uspJela da trijumfuje na tri Evropska prvenstva. Uzela je zlato 1975. godine, 1977. godine i 1979. Briljirala je i na Olimpijskim igrama u Moskvi. Osvojila je zlato na gredi i u parteru.
Međutim, godinu dana kasnije njen život je polako počeo da se pretvara u pakao.
Naime, za vrIJeme egzibicione turneje u Americi, Nađin trener Bela je sa suprugom zatražio azil i dobio ga. Nađa se vratila u Rumuniju i uslIJedilo je osam godina pakla.
Čaušeskuov režim je stavlja pod posebnu prismotru kako bi sprIJečili i njen bIJeg iz zemlje. Zabranili su joj da putuje, pratili su je agenti službe, prisluškivali... Njena karijera je bila završena. Nađa je bila zatvorenica rumunskog režima. Tih godina odlučila je da se posveti trenerskom poslu.
Seksualno zlostavljanje
Nađa je u tom periodu bila primorana da izlazi sa Nikom Čaušeskuom, bahatim sinom čuvenog komunističkog diktatora Nokolaje Čaušeskua, navodi Kurir.
Tatin nasljednik je silno volio žene, pa se na njegovoj listi želja našla i Nađa. Često su viđani zajedno i on ju je predstavljao kao djevojku. Međutim, ona i dan danas tvrdi da nikada nije bila u vezi s njim, barem ne svojevoljno. Kasnije je isplivao podatak da ju je Čaušeskuov sin seksualno zlostavljao.
Nađa je u to vrijeme bila zaljubljena u drugog muškarca. Šest godina mlađeg glumca i pjevača Stefana Banika. Međutim, kada je Niku saznao za njihovu vezu, ali i da je Nađa trudna s glumcem, poslao je tajnu službu kod Stefana. Naredio mu je da ostavi slavnu gimnastičarku, ako želi da nastavi da živi.
Dan kasnije Nađa je u tajnosti pobacila bebu i nakon toga pokušala da izvrši samoubistvo. Popila je čašu izbjeljivača... Kasnije je tvrdila da je samo uzela pogrešnu čašu, naglašava Kurir.
Bijeg u Ameriku
Riješila je da napravi riskantan potez. U novembru 1989. godine, nekoliko nedelja prije revolucije, Nađa Komaneči je odlučila da pobjegne iz zemlje. Upoznala je Konstantina Panaita i on joj je obećao da će joj pomoći u bjekstvu. Pristala je. Prateći njegove instrukcije preplivala je ledeni Dunav i hodala kilometrima kako bi se domogla Mađarske. Tamo su je primili i dozvolili da pređe u Austriju, gdje ju je čekao Panaita. Zajedno su odtišli u američku ambasadu, dobila je politički azil i kartu za Njujork. U Americi je imala dosta prijatelja. Tamo je bio njen trener Bela i američki gimnastičar Bart Koner, ali Nađa je postala Konstantinov talac.
Panait, koji joj je omogućio bjekstvo iz Rumunije za 5 hiljada dolara, držao ju je u zatočeništvu godinu dana. Iskoristio je to tako što je od intervjua i gostovanja Nađe Komaneči po televizijama zaradio 200.000 dolara. Uz pomoć prijatelja uspjela je da se preseli u Montreal, godinu dana po odlasku iz Rumunije, i konačno započne normalan život.
Postala je jako bliska sa Amerikancem Bartom Konerom, koga je upoznala još na Olimpijadi u Montrealu. Nakon godinu i po dana prijateljstva rodila se ljubav. Bart je pozvao Nađu da se preseli kod njega u Oklahomu i poredložio joj da zajedno otvore školu za gimnastiku. Počeli su da žive zajedno, započeli posao i to je ujedno bio najsrećniji period u životu Nađe Komaneči, naglašava Kurir.
Vjenčali su se 1996. godine u manastiru Kašin blizu Bukurešta, a Bart je, po želji svoje supruge, prešao u pravoslavlje. Inače, Nađa je željela da joj kum na svadbi bude tadašnji predsjednik Rumunije, Jon Ilijesku, koji je došao na to mjesto nakon što je Čaušesku strijeljan. On se zahvalio na ovom "lijepom gestu i prema zemlji i njenim roditeljima", ali zbog zvaničnog položaja nije mogao da joj kumuje. Ipak, bio je domaćin njenog vjenčanja, a na slavlje su bili pozvani i Robert de Niro, Arnold Švarceneger, Hilari Klinton...
Nađa je u 45. godini ostvarila i u ulozi majke, rodila je sina Dilana, zaključuje Kurir.