Rukometašice Budućnosti u "Morači", biju odlučujuću bitku za nešto što su prethodne generacije od 1986. do 2002. propustile - finale Lige šampiona!
U četvrtak će se navršiti deveta godišnjica od tog baksuznog revanš meča polufinala najelitnijeg evropskog takmičenja sa Hercom u Podgorici. I nakon punih devet godina čekanja da ponovo zaigraju u polufinalu, "plave" večeras (19:30) imaju priliku da u grotlu "Morače", dosanjaju san koji su sanjale sve prethodne generacije počev od 1986. godine.
Bojana Popović, koja igra svoje deseto polufinle Lige šampiona, i drugaricama neće biti lako jer u Podgoricu stiže tim koji slovi za prvog favorita za osvajanje titule, i koji ima pet golova prednosti stečenih u prvom okršaju (25:20).
To, međutim, u podgoričkom hramu rukometa, u atmosferi kakvu priželjkuju svi klubovi u Evropi, ništa ne znači. Budućnost ima želje, motiva, znanja, umijeća i snage da u prepunoj „Morači” napravi korak od sedam milja. Uostalom, ni Larvik prije osam dana nije pokazao da je toliko moćan da bi ga se trebalo plašiti...
"Kao što sam rekao i poslije prve utakmice, mislim da smo svi stekli utisak da možemo da igramo protiv velikog rivala kakav je Larvik. To je vrlo bitno, osjećaj koji su djevojke iznijele poslije te utakmice daće nam dodatnu snagu da u „Morači”, pred svojom publikom, sa novom energijom i novim iskustvom, damo još više", poručio je Dragan Adžić.
Trener „plavih” je na konferenciji za novinare bio samouvjereniji nego obično. Čak je i između redova najavio ostvarenje decenijskog cilja Budućnosti.
"Uočili smo i izanalizirali sve greške koje smo napravili. One su sastavni dio igre, a probaćemo da sve to promijenimo. Zadatak je isti kao u prvoj utakmici - potrebno je da odigramo fenomenalno odbranu, da svedemo Larvik na što manji broj jeftinih golova iz kontri i produženih kontranapada, kao i da imamo malo bolju koncentraciju. Sada nam je najpotrebniji mir, jer je u pet vezanih polufinala u Budućnosti bilo najmanje mira i u ekipi i u javnosti. Znam da ovo znači čitavoj crnogorskoj javnosti puno, ali najvažniji je taj uspjeh koji će se desiti. Poslije toga možemo da pričamo".
Adžić je napomenuo da je Budućnost godinama pokušavala da se vrati u polufinale, ali da to nije bio konačni cilj na početku sezone.
"Fenomenalni uspjeh, što je svakako plasman među četiri najbolije ekipe u Evropi nakon devet godina, proizvod su velikog odricanja i želje ovih djevojaka. Ali, nismo se na početku sezone okupili samo da bismo došli do polufinala, želja je naša bila da se napravi taj odlučujući korak i sve smo radili zbog toga. To je, naravno, najteže, ali apsolutno vjerujem u ove djevojke. Svaka od njih je posebna heroina i zaslužuje maksimalnu pažnju. Vidjećete u nedjelju koliko će one pružiti i dati za svoj klub".
Trener "plavih" smatra da njegov tim ne treba da misli o zaostatku od pet golova već da igrati kao da prvog meča u Lavriku nije ni bilo.
"Treba igrati kao da nije ni bilo meča u Larviku i graditi rezultat dobrom igrom. Nema jurnjave, razlika se može stići samo dobrom igrom i nerazmišljanjem o rezultatu. To je dokazano jedini način. Moramo da vjerujemo u to što radimo, u svoje sposobnosti i polako će rezultat doći na svoje. Tako će da raste naše samopouzdanje, a pada njihovo i gradiće se nešto što čekamo skoro 30 godina.
Adžić je rekao da su igračice nakon meča u Lavriku dobile krila jer su osjetile da mogu da igraju protiv takvog tima.
"To je najvažjije, taj osjećaj da na terenu one mogu da igraju protiv fenomenalnih igračica, koje su osvojile sve u karijerama je najvažnija stvar u ovom momentu. One su osjetile da mogu da igraju protiv jedne Gro Hamerseng, Larsen, Loke i da daju gol Leganger. To je nešto što će da nam da krila".
(MONDO)