Ostalo je još nekoliko mjeseci do Olimpijskih igara u Tokiju, a čini se da će takmičarima biti teško da iskažu bilo kakav vid bunta.
Specijalni pravilnik ponaša koji je MOK donio i posvetio sportistima koji će učestvovati na Olimpijskim igrama u Japanu pokazuje da neće biti previše slobode pri proslavljanju.
Da se slučajno ne bi desilo da neko pomeša proslave i političke poruke, Olimpijske igre će proći bez klečanja, dizanja pesnice i sličnih gestova koji bi mogli da imaju dvostruku konotaciju.
Takmičari koji će u Tokiju osvajati medalje moraće striktno da se drže propisanog protokola, što znači da im neće biti omogućeno da ističu bilo kakve transparente, poruke na opremi ili dodatne komade garderobe sa političkim porukama.
Ovakve mjere se prije svega odnose na izolovane slučajeve kakvi su se dešavali u istoriji olimpizma. Nije tradicija, ali postoje primjeri, da su sportisti prilikom primanja medalja pokazali određenu vrstu bunta.
Tako je, recimo, postao legendaran primjer hrabrosti Džesija Ovensa na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine. Umjesto nacističkog pozdrava upućenog loži, Ovens je vojnički salutirao američkoj zastavi.
Dio legende su postao i Džon Karlos i Tomi Smit koji su sa visoko podignutim pesnicama ispratili ceremoniju dodjele medlaja na takmičenju 1968. godine. Kolin Kapernik, igrač američkog fudbala, pokrenuo je niz političkih protesta u NFL-u svojim klečanjem tokom američke himne.
Kako se navodi u saopštenju MOK-a, svaki takmičar koji bude kršio ovakva pravila biće pojedinačno istražen, od strane Olimpijskih igara, ali i ostalih organizacija uključenih u taj čin.
Nama najpribližniji primjer političkih protesta je situacija koju je Milorad Čavić imao na Evropskom prvenstvu 2008. godine. Srpski plivač je tada suspendovan sa takmičenja zbog majice sa tekstom ''Kosovo je Srbija'', a do kraja prvenstva je pred njim bilo još nekoliko trka.