Katarina Bulatović pričala za Dnevne novine o najboljem plasmanu lavica na Svjetskom prvenstvu i osvojenom petom mjestu, mladim igračicama, oproštaju od rukometa…
Na njenim krilima Crna Gora je “letjela” do najvećih uspjeha u istoriji, njeni golovi pomogli su da se “iskuju” evropsko zlato i olimpijsko srebro. Od kada je krenula priča “lavica” uvijek je tu, ali trenutak za oproštaj od rukometa sve je bliži - tačnije desiće se u 2020, a ona je zaslužila da to bude na Olimpijskim igrama u Tokiju.
Katarina Bulatović je ovog decembra odigrala svoje posljednje Svjetsko prvenstvo, a u njenoj magiji u crvenom dresu Crna Gora će uživati još u kvalifikacijama za Olimpijske igre, ali i u Tokiju ukoliko “lavice” u martu budu na svom nivou.
“U martu nas očekuju kvalifikacije i vjerujem da ova generacija može do još jednih Olimpijskih igara”, počela je Kaća za Dnevne novine.
“Svi sportisti sanjaju da nastupe na Olimpijskim igrama, pojedini igraju i u vrhunskim klubovima, osvajaju Ligu šampiona, a nikad ne osjete kako je učestvovati na Igrama. Plasman u Tokio bio bi veliki uspjeh - kako za reprezentaciju i cijelu državu, tako i za mene lično”.
Nekako se sve “namjestilo” da se jedan od najboljih desnih bekova u posljednjoj deceniji od rukometnog terena oprosti baš na magičnim Igrama.
“Ako sam o nečemu maštala onda je to da završim karijeru na Olimpijskim igrama. Možda je na prethodnim bilo rano za to, ali sada je pravo vrijeme i sigurno da bi to za mene bilo ostvarenje svih mojih želja i snova. Bio bi to najljepši poklon za mene, bez obzira na rezultat u Tokiju”, jasna je Bulatovićeva.
“Lavice” neće čekati baš lak posao u kvalifikacijama - rivali su Norveška, Rumunija i Sjeverna Koreja, a u Tokio putuju dvije najbolje selekcije.
“Tačno je da nas očekuju jaki rivali, biće još i jači u tim kvalifikacijama, ali i sada na Svjetskom prvenstvu smo pokazali da možemo da igramo sa svima. Od Španije smo izgubile praktično u posljednjoj sekundi, sa Rusijom smo odigrale dobro poluvrijeme... Tako da stvarno mislim da možemo i da smo zrele da igramo velike utakmice”, nema dilemu Katarina.
A šansu za Olimpijske igre naše rukometašice izborile su na tek završenom Mundijalu - cilj je ispunjen, ali je i polufinale bilo nikad bliže.
“Moglo je i bolje, ali i lošije. U svakom slučaju za mene to ostaje najbolji plasman”, istakla je Kaća.
“Na kraju, iako negdje znamo da smo mogle i bolje, ponosne smo zbog rezultata u Japanu. Zadovoljne smo i ispunile smo cilj”.
Zlatna generacija tako polako odlazi u istoriju, a da li će Kaća i drugarice imati dostojne nasljednice u mladim igračicama.
“Zaista vjerujem da imamo. Sjećate kad su se povukle Maja Savić i Bojana Popović da možda mnogi i nisu vjerovali da imamo kvalitet za velike rezultate, ali mi smo već nakon nekoliko mjeseci na Evropskom prvenstvu u Beogradu sve to demantovale”.
Rukometašica Đera nastavlja u sličnom ritmu...
“Mislim da imamo čemu da se nadamo, da imamo dosta dobrih igračica, ali svakako trebaće im malo vremena da steknu iskustvo na velikim takmičenjima. Na njima je da pokažu koliko mogu i koliko vrijede”.
Klupsku karijeru Katarina će završiti u maju - možda i u finalu Lige šampiona protiv svoje Budućnosti?
“Budućnost je sigurno jedno od mjesta gdje sam bila najsrećnija i nemam želju rivaliteta protiv tog kluba. Sigurno da je Budućnost uvijek bila i biće broj jedan, ali ne razmišljam o eventualnim mečevima protiv nje u Ligi šampiona. Srećna sam što u 35. godini nosim dres Đera, kluba koji je osvojio najviše titula i za mene bi bilo fenomenalno ako budem odigrala još jedno finale”, zaključila je Katarina Bulatović.
Da li je Katarina Bulatović već odlučila šta nakon igračke karijere?
“Na neki način ostaću u rukometu, jer sam već dobila par ponuda vezanih za ovaj sport, ali ne radi se o trenerskom poslu, već neki sasvim drugačiji oblik. Kažem ostaću, ali ne bih voljela da mi rukomet i dalje bude glavno zanimanje. Fokusiraću se na nešto drugo, a rukomet ostaje tu kao moja ljubav”, objasnila je Kaća Bulatović.