"U trenucima kada smo pogađali, kada smo imali osam razlike, krajnjim naporima uspjevao sam da smirim klupu, igrače... Da ne počne to slavlje".
Poslije svega što se dogodilo u subotu uveče u Sinan Erdem dvorani u Istanbulu, čak je i Dušanu Ivkoviću bilo teško da sabere utiske i priča o utakmici u kojoj je Turska, nebitno na koji način, pobijedila Srbiju i plasirala se u prvo finale Svjetskog prvenstva u košarci.
"Utakmica je bila jako teška za igranje, igralo se pod velikim pritiskom", rekao je selektor Srbije, dok je na časovniku po lokalnom vremenu već bila prošla ponoć.
Novinari i selektor stajali su u miks zoni, ispod televizora, na kojem su išli snimci iz posljednjeg minuta utakmice. Svi smo sve ponovo vidjeli, ali je Ivković nastavio da priča samo o sportu.
"Obistinilo se ono što smo pričali u pripremi utakmice. Mislio sam da je ključ pobjede u prvom poluvremenu i u tome smo uspjeli. Na odmor smo otišli sa sedam poena razlike", rekao je Ivković, a onda prokomentarisao šta se dogodilo u nastavku.
"Međutim, drugo poluvrijeme počeli smo sa nekoliko grešaka, ali smo se jako brzo i izuzetno lako dizali. Postizali smo lagane poene u napadu, jer smo dobro čitali njihovu odbranu. I baš zbog toga, zbog našeg nedovoljnog iskustva, platili smo danak", rekao je Ivković i pojasnio:
"U trenucima kada smo pogađali, kada smo imali osam poena razlike, krajnjim naporima uspjevao sam da smirim klupu, igrače... Da ne počne to slavlje".
U jednom trenutku djelovalo je da Srbija "ne može" da izgubi ovu utakmicu.
"Postizali smo, ali smo isto tako veoma lako primali poene", rekao je Ivković i naglasio da dobar dio razloga za povratak Turaka u utakmicu i to u "zlo doba", leži u nešto slabijoj odbrani srpskog tima.
"Trebalo je da odbrana bude znatno jača i tu je dio naše odgovornosti", zaključio je Ivković.
Međutim, ni to ne bi bilo dovoljno Turcima za preokret i pobjedu.
"Sa druge strane, mislim da nam je sreća potpuno okrenula leđa, čak smo i taj zadnji poen primili sasvim slučajno. Pretpostavili smo da će loptu da primi Turkoglu, tako smo i postavili igru. On se u četiri sekunde spetljao, lopta mu je izmilila iz ruku, došla slučajno do Tunčerija, koji je poentirao u posljednjoj sekundi", rekao je Ivković, a uporni usporeni snimak iznad naših glava svaki put je činio da osjećaj u grudima bude sve gori i gori.
Ni kada je do kraja ostalo pola sekunde, Srbija nije odustala.
"I poslije toga, imali smo koncentraciju, Veličković je bio u situaciji da postigne koš, ali ukupno gledano, nivo koncentracije koji smo imali nije bio dovoljan da se pod ovoliko velikim pritiskom odigra do kraja", rekao je Ivković, koji će imati jako težak posao, da pripremi igrače da već istog dana, od 18 časova (nedjelja) igraju za bronzu.
Taj meč u ovom trenutku, zbog svega što su srpski igrači pružili pred 17.000 bučnih Turaka i zbog načina na koji su tretirani u drugom poluvremenu, djeluje kao kazna. Svima nam je u glavi da je Srbija zaslužila da pobijedi.
Čak je i selektor Ivković, govoreći na zvaničnoj konferenciji za novinare, čestitao protivniku i poželio mu sve najbolje u velikom finalu, ocijenivši da je Srbija bila bolji tim.
"Naše je da se spremimo što bolje za utakmicu za bronzu. To će biti teško, jer je već pola jedan. Međutim, imamo jako veliku podršku, čak je i predsjednik Boris Tadić bio u slavčionici", vjeruje Ivković da je srcima i tijelima ovih mladih i hrabrih momaka ostalo dovoljno ponosa, energije i snage da se turnir završi pobjedom.
"Bilo je tu i suza i svega. Mladi smo, a nadam se da ćemo iz ove utakmice mnoge stvari da naučimo", dodao je selektor, koji je u više navrata tokom šampionata apostrofirao da je ponosan što trenira ovakav tim.
Naravno da, naročito zbog upornih usporenih snimaka, razgovor sa Dudom nije mogao da prođe bez pitanja o suđenju.
"To nije moj posao, ali sigurno da kriterijumi suđenja nisu bili isti. Ajde da vidimo šta možemo da naučimo iz svega. Meni je jasno da su sve sumnjive lopte, sve lopte koje su bile naše, dodijeljene turskom timu. Ali ako krenem tom linijom, onda neću imati nikakve šanse da za nedjelju pripremim tim, koji je sigurno potpuno emotivno ispražnjen", ujeo se Ivković za jezik iz viših razloga, a poželio je i da sve prespava, da sve još jednom premota u glavi.
Sekvence iz finiša utakmice i najviše nedosuđen faul nad Novicom Veličkovićem, 4,3 sekunde prije kraja, kada je krilni centar postigao koš za 82:81, vrtiće se dugo u glavama svih nas. Da je bilo pravde, Veličković bi išao na liniju slobodnih bacanja.
Čak i kada bi se dogodilo da promaši, sat bi krenuo da otkucava na našoj strani terena i možemo samo da zamislimo kako bi se Turci snašli. Vidjeli smo kako se Turkoglu nosio sa odgovornošću u posljednjem napadu.
Sreća njegova pa se taj Karem Tunčeri našao gdje se našao...
Šteta, velika šteta.
(Izvještač MONDA iz Turske Nikola Janković)