U periodu kada mnogi timovi NBA lige uveliko "oduzimaju gas", neophodnu dozu adrenalina košarkaškim zaluđenicima donosi završnica univerzitetskog prvenstva SAD...
NCAA turnir, "Veliki ples", "Martovsko ludilo".
Sve su to termini koji označavaju završnu fazu studentskog prvenstva SAD u košarci, kada od 351 ekipe sa početka sezone, u trci za titulom ostane njih 68.
Riječ je o "nokaut" takmičenju, bez prava na popravni ispit, koje maltene svake večeri iznjedri po nekog junaka, a završava se Fajnal forom.
Prvi put je turnir odigran 1939. godine, uz učešće samo osam koledža i napravio je gubitak od 35.000 dolara. Poslednjih godina zarada NCAA samo od reklama "debelo" premašuje milijardu dolara.
I dok najbolji univerzitetski treneri rade za veći ili isti novac kao njihove kolege u NBA ligi, a i sami univerziteti "žanju" enormne prihode, dvadesetogodišnjaci na parketu igraju punim srcem, za svoju afirmaciju i slavu svoje škole.
Malobrojni među njima postaće NBA igrači, čija su imena prepoznata na svim meridijanima. Mnogo više je onih koji će igrati za manje timove i skromniji novac - u SAD ili širom svijeta - a većina će se po završetku studija okrenuti drugim profesijama.
Ali, ono što urade tokom koledž karijera i posebno tokom "Martovskog ludila", ostaje zauvijek zapisano i sa stanovišta emocija mnogima znači više nego bilo šta što se dogodilo posle...
Zbog toga, nedelju dana prije Fajnal fora 2017, prenosimo neke od najvažnijih činjenica i najvećih kurioziteta vezanih za ovo kultno takmičenje!
1. KOSTUR ("BRACKET")
U završnicu muškog NCAA šampionata ulazi 68 koledža, podijeljenih u četiri regije (Istok, Zapad, Jug, Srednji zapad), s tim da ih posle četiri utakmice pred takmičenja ostaje 64.
U okviru svake regije se komplikovanim procesom definišu nosioci od 1 do 16, slično tenisu, s tim što se u "Martovskom ludilu" striktno poštuje rang lista, pa se u prvom kolu sastaju nosioci 1-16, 2-15, 3-14 itd, u drugom kolu pobjednici parova 1-16 i 8-9, 2-15 i 7-10, 3-14 i 6-11 itd.
Omiljena zabava u SAD je popunjavanje tako napravljenog kostura, po kojem se može projektovati putanja svakog tima do finala i titule.
Kostur se sastoji iz 67 utakmica, a vjerovatnoća da će neko pogoditi sve pobjednike i tako sačiniti savršen dijagram je jedan prema nekoliko milijardi (tačna cifra varira u zavisnosti od procjene stručnjaka koliko su mečevi "na papiru" teški za prognoziranje). Najbolji prognozer ove godine uspio je da poveže 39 tačnih ishoda, prije nego što ga je "oborio" poraz Ajova Stejta od Perdjua.
Biznismen Voren Bafet i kompanija "Yahoo!" svojevremeno su ponudili kreatoru savršenog kostura nagradu od milijardu dolara.
2. TITULE
Univerzitet Kalifornija Los Anđeles, skraćeno UKLA, vodi na večnoj listi sa 11 titula NCAA šampiona.
Predvođene dominantnim centrima Luom Alsindorom (kasnije promenio ime u Karim Abdul Džabar i postao najbolji strijelac u istoriji NBA lige) i Bilom Voltonom, ekipe UKLA bile su šampioni 10 od mogućih 12 puta u periodu od 1964. do 1975. godine. Taj koledž imao je nikada ni izbliza ponovljene nizove od sedam titula (1967-1973) i 39 pobjeda u okviru "Martovskog ludila" (svake godine je za konačni trijumf neophodno šest pobjeda).
Slede Kentaki sa osam, Djuk, Indijana i Sjeverna Karolina sa po pet i Konektikat sa četiri titule.
Zanimljivo je da Konektikat ima daleko najveći procenat uspješnosti na Fajnal for turnirima - 88,9 odsto. Taj koledž je samo pet puta bio među četiri najbolja u državi i gotovo uvek je uspio da donese radost svojim navijačima. "Haskiji" su dobili osam od devet Fajnal for mečeva, a poraženi su samo u polufinalu 2009. godine, od Mičigen Stejta.
3. FAJNAL FOR
Kako je Amerika ogromna zemlja, a "Martovsko ludilo" ekstremno popularan događaj, tako su i zahtjevi NCAA po pitanju organizacije Fajnal fora prilično veliki i trenutno ih u cijelim SAD ispunjava samo desetak objekata.
Završni turnir koledž šampionata od prije 20 godina mora da se igra na potpuno pokrivenim stadionima (tzv. domovima), koji imaju najmanje 70.000 mesta za sedenje (do 2009. je minimalni traženi kapacitet bio 40.000 sjedišta).
Ove godine će se Fajnal for igrati od 1. do 3. aprila na stadionu univerziteta Finiks u Glendejlu, na kome nastupa NFL tim Arizona Kardinals.
4. PARKET
Univerzitet čiji tim trijumfuje na Fajnal foru, od 1986. godine može da kupi parket na kome je osvojio titulu. Šta će posle da rade sa njim, zavisi od toga koliko su kreativni.
Recimo, Florida Gejtorsi su bili šampioni 2006. i 2007. godine. Parket iz RCA doma u Indijanapolisu samo su prefarbali i postavili ga u svojoj dvorani, dok su komade parketa iz Džordžija doma u Atlanti isjekli na velike kvadrate i okačili ih po zidovima sale u kojoj treniraju.
Konektikat je posle titule osvojene na Rilajant stadionu u Hjustonu izdijelio podlogu u komadiće i prodavao ih kao suvenire.
5. BIJELO I CRNO
Proces integrisanja afroameričkih košarkaša u koledž timove trajao je prilično dugo. Na sjeveru SAD je to prestao da bude problem krajem 40-ih i početkom 50-ih godina 20. vijeka, dok je na konzervativnom jugu i dvadesetak godina kasnije bilo timova bez ijednog tamnoputog igrača.
Događajem posle koga su definitivno srušene rasne barijere smatra se Fajnal for 1966. godine, na kome je trijumfovao univerzitet Teksas Vestern (danas Teksas El Paso, ili UTEP). To je prvi NCAA šampion čiju su kompletnu startnu petorku u finalnoj utakmici činili Afroamerikanci.
Teksas Vestern je u meču za titulu pobijedio Kentaki, sastavljen isključivo od bijelaca, rezultatom 72:65.
Tim koji je ispisao važnu stranicu sportske i ne samo sportske istorije SAD, kolektivno je primljen u Kuću slavnih u Springfildu 2007. godine, a o njemu je snimljen i film "Put slave", u Diznijevoj produkciji.
6. POLITIČAR
Najviše poena na jednoj utakmici Fajnal fora - 58, postigao je košarkaš univerziteta Prinston Bil Bredli. To se desilo u meču za treće mjesto protiv Vičita Stejta 1965. godine.
Bredli je posle studija igrao za Milano (sadašnji Armani) i punu jednu deceniju za Njujork Nikse, a po završetku karijere je ušao u politiku.
Tri puta je biran u američki Senat, da bi 2000. godine postao polufinalista predsjedničkih izbora. U nadmetanju za kandidata Demokratske partije izgubio je od Ala Gora, koji je posle toga poražen od republikanca Džordža Buša.
7. BIL VOLTON
Legendarni centar, član Kuće slavnih, dvostruki NCAA i NBA šampion, kao i MVP NBA lige, rekorder je po broju postignutih poena u NCAA finalu. U pobedi UKLA nad Memfis Stejtom 1973. godine ubacio je 44 poena, uz nevjerovatan šut iz igre 21/22 (95,5 odsto).
Volton, čiji sin Luk je bio igrač, a sada je prvi trener Los Anđeles Lejkersa, drži rekord i po ukupnom procentu šuta iz igre u mečevima "Martovskog ludila" - 68,6 odsto.
8. MEDŽIK VS BIRD
Utakmica "Martovskog ludila" sa rekordnim televizijskim rejtingom odigrana je prije bezmalo četiri decenije! U finalu turnira 1979. godine sastali su se Mičigen Stejt, predvođen Irvinom "Medžikom" Džonsonom i Indijana Stejt sa Larijem Birdom kao perjanicom.
Mičigen Stejt je trijumfovao rezultatom 75:64, ali je Bird dobio Nejsmitov trofej, namijenjen najboljem koledž igraču te godine.
Ovi košarkaški velemajstori nekoliko mjeseci kasnije su se otisnuli u NBA ligu i čitave karijere proveli u timovima koji su ih izabrali na draftu - "Medžik" u Los Anđeles Lejkersima (pet šampionskih prstenova, tri MVP naslova), a Bird u Boston Seltiksima (tri prstena, tri MVP naslova). Njihovo rivalstvo godinama je bilo zaštitni znak NBA lige i jedan od najvećih "magneta" za publiku, sve dok u drugoj polovini 80-ih nije počeo uspon Majkla Džordana.
9. ATENTAT
Utakmica za titulu prvaka 1981. godine, između Indijane i Sjeverne Karoline, odigrana je na dan atentata na tadašnjeg predsjednika SAD, Ronalda Regana.
Isprva je ideja bila da se finale odloži, ali se od nje odustalo kada su ljekari saopštili da Reganu nije ugrožen život. Ekipa Indijane, predvođena kasnijim bekom Detroit Pistonsa Ajzejom Tomasom, pobijedila je rezultatom 63:50.
10. KRISTIJAN LEJTNER
Sa Djuk Blu Devilsima je za četiri godine studija četiri puta stigao do Fajnal fora. Prvi put su izgubili u polufinalu, drugi put u finalu, a onda su 1991. i 1992. osvojili dvije titule.
Lejtner, dakle, u mečevima "Martovskog ludila" ima skor 21-2 i 407 postignutih poena, što su individualni rekordi NCAA. Više puta je rješavao utakmice u korist Djuka u poslednjim sekundama, a najpoznatiji je njegov koš za pobjedu nad Kentakijem u četvrtfinalu 1992. godine.
Jedan od najboljih igrača u istoriji koledž košarke, bio je beli momak manekenske spoljašnjosti, koji je svojim potezima i stavom na terenu navlačio gnijev ne samo protivničkih igrača i navijača, nego ponekad i svojih saigrača!
ESPN je u okviru svog serijala dokumentaraca "30 za 30" snimio film pod nazivom "Zašto mrzim Kristijana Lejtnera", koji se bavi fenomenom "negativaca" u sportu, kroz primjer samog Lejtnera i njegove karijere. Film je zanimljiv i zbog toga što pokazuje koliko je mišljenje i raspoloženje običnih navijača bazirano na predrasudama.
Lejtner je bio jedini univerzitetski igrač u originalnom i po mnogima jedinom istinskom "Timu snova", reprezentaciji SAD koja je 1992. godine nadmoćno osvojila zlato na Olimpijskim igrama u Barseloni.