Duže od pet decenija utakmice najpoznatijeg sportskog kolektiva u Baru nezamislive su bez njegovog šou programa na tribinama.
Ako bi se najpopularnija sportska organizacija iz Bara, posmatrala kroz prizmu maksime da nema velikog kluba bez velikih navijača, onda bi moglo da se kaže da Mornar ispunjava makar jedan uslov da zasluži status velikog. I to zaslugom čovjeka čiji nadimak može da se napiše isključivo crnogorskim alfabetom - Svetislava Śara Markovića.
Śarova ljubav prema Mornaru je, naime, pod Rumijom već postala urbana legenda. On je heroj stadionskih mitova, junak gradskih anegdota, njegove avanture na tribinama Madžarice i Topolice gotovo da su neizostavna tema sportskih storija koje se ispredaju po barskim kafićima.
Kakav status Śaro uživa u svom rodnom gradu možda najbolje opisuje situacija nakon pobjede košarkaša Mornara u Novom Mestu protiv Krke, kojom su Barani osigurali opstanak u ABA ligi: rukovodstvo kluba nakon trijumfa prvo je čestitalo najodanijem navijaču kluba!
Sa ovog gostovanja Mornara aktuelna je i anegdota vezana za pozdrav koji je Śaru uputio čuveni hrvatski košarkaški arbitar Sreten Radović koji je dijelio pravdu na ovom meču. Dubrovčanin je nekoliko puta sudio u Baru gdje je imao priliku da se upozna sa čuvenim navijačem kraj terena. Kada ga je vidio u Novom Mestu, srdačno je pozdravio Śara: „O stigli ste i vi, svaka čast“.
Nakon utakmice, Śaro je, onako uzgred, šefu stručnog štaba Mornara Đorđija Pavićevića pomenuo kako mu se uoči utakmice javio arbitar iz Dubrovnika, nakon čega ga je ovaj upitao: „Znaš li ti ko je to?“.
„Sudija je, dakle potencijalno glavni krivac da kojim slučajem nismo dobili utakmicu“, nasmijao je odgovorom stratega Mornara Śaro.
U razgovoru za MONDO, ovaj temperamentni 58-godišnjak, inače vlasnik jednog od poznatijih hotela u Baru (Elit op.a.), kroz šalu objašnjava njegov odnos prema sudijama.
„Mornar ne može da izgubi utakmicu a da sudije nisu krive. To je aksiom. Nisam od onih navijača koji okrivljuju protivnika, svoje igrače i trenera osim u izuzetnim situacijama, pa zato sav bijes kada Mornaru ne ide dobro iskalim na sudijama. Naravno, samo verbalno i tako da ne pređem granicu zbog koje bi Mornar mogao da bude kažnjen. Ukratko, protestujem zbog suđenja u skladu dozvoljenog navijačkog pritiska“, stručno objašnjava Śaro Marković svoju navijačku strategiju.
Najpoznatiji tifoz Mornara, redovan je na tribinama fudbalskog stadiona na Madžarici odkako je sagrađen. Mečeve fudbalera Mornara pratio je i kada je stadion bio „kraj pruge“ u Pristanu (urbano jezgro grada prije nego je u zalivu izgrađena luka). Košarkaške utakmice gleda bez preskakanja od kako su Barani početkom 80-ih godina prošlog vijeka ušli u redovan takmičarski program.
„Gledam redovno košarkaše i fudbalere, pratim i sve mečeve mlađih selekcija naše fudbalske sekcije na koje mogu da stignem, često idem i na utakmice odbojkašica Luke Bar. Istina, bez poziva sam redovan na utakmicama košarkaša i fudbalera, a na ostale idem kad me podsjete: „Śaro važan nam je meč, treba podrška“, kaže Śaro.
Mečeve košarkaša Mornara prati iz prvog reda partera, dakle par metara od aut linije, uvijek bučan, razmahan i na ivici prekoračenja u teren...
„Imam sezonsku kartu za VIP ložu ali nisam mogao da gledam utakmicu sa penzionerima pa sam zamijenio kartu sa jednim prijateljem koji je na važnoj funkciji u važnoj insitituciji pa neću da mu pominjem ime. On ima dosta djece i kupio je svima sezonsku kartu za parter. Kad sam vidio kakva je „penzija“ u VIP loži, zamolio sam ga da idem na njegovo mjesto objasnivši mu da će djeci da bude zanimljivije sa mnom, jer je tu zagarantovana akcija“, priča Śaro.
Njegovi navijački performansi u dvorani Topolica ove godine privukli su pažnju kamermana TV Arena sport pa gotovo da nije bilo utakmice Mornara u ABA ligi na kojoj kamere nisu zabilježile bar jedan šou program Śara Markovića.
„Utakmice košarkaša posmatram sa pozicije na kojoj je i nekoliko uglednih barskih privrednika. Sve ozbiljni ljudi, finih manira. Ko ih poznaje očekivao bi da mirno presjede utakmicu, i aplaudiraju nakon postignutog koša. Moje ludovanje je, međutim, bila adrenalinska injekcija i za njih, tako da me sada prate u korak, galame i prozivaju sudiju“, kaže kroz smijeh Śaro.
Razgovoru sa Śarom, u jednom poznatom barskom kafiću, prisustvovao je njegov bliski prijatelj Predrag Peđa Nikezić koji je nekada i sam, u ulozi napadača Mornara, imao priliku da uživa u podršci čuvenog navijača sa tribina.
„Ko Śara upozna mimo tribina, vjerovatno se šokira kada ga vidi u akciji na utakmici. To je potpuno drugi čovjek kada uđe u ulogu navijača“, objašnjava Nikezić.
Śaro se na ovu opasku nadovezuje objašnjenjem da nikada ne gubi kontrolu tako da mu se otme da nekoga povrijedi verbalno izvan sportskog konteksta.
„Rijetko se ko nađe na mojoj meti osim sudija, ali bilo je nekoliko situacija kada sam „smjenjivao“ trenere FK Mornara“, objašnjava Marković.
Na pitanje kako ih je to smjenjivao, Śaro opisuje situaciju: „Lijepo, kad izgube 10, 11, 12 utakmica nakon meča im kažem sa tribina tako da svi čuju – nisi više trener. Tri puta sam tako smjenjivao trenere i sva tri puta to im je bila poslednja utakmica na klupi. Čuli su me valjda iz uprave i shvatili da nema druge“.
Zbog smjenjivanja Saše Petrovića, sadašnjeg asistenta Miodraga Grofa Božovića na klupi Crvene zvezde, završio je na sudu.
„Petroviću sam nakon 13. poraza sa tribina poručio da više nije trener Mornara i da ću ekipu na sledećoj utakmici da vodim ja. Zbog te čarke završili smo na sudu“, priča Marković.
Minule sezone nije izdržao pa je sa tribine „smijenio“ i Rudolfa Rokija Marčića, igračku legendu kluba s kojim je bio blizak prijatelj.
„Nakon što sam ga smijenio, pokazao je samo rukom kao da reže i od tada nismo više progovorili riječ“, prisjeća se Marković.
Zbog vatrene podrške Mornaru, Śaro se umalo našao na meti navijača Čelika koji su poslali „izvidnicu“ da ućutka tifoza barskog kluba.
„Navodno mi je u Nikšiću spremana „sačekuša“ da ne nerviram domaćina. Ljudi iz Mornara su za to, srećom, čuli uoči utakmice pa su reagovali objasnivši domaćinu da nisam violentan navijač, da ne vrijeđam već samo bodrim svoje. Nakon toga, navijači Čelika odustali su od namjere da se obračunaju sa mnom“, priča Śaro.
Arbitri koji sude Mornaru ga dobro pamte.
“Pod pritiskom su dok traje meč. Sve u žaru borbe”, kaže Śaro uz šeretski osmjeh i dodaje „desilo se nekoliko puta da se nakon utakmice sretnem snjima u kafiću, restoranu, pošaljem im turu... Jednom sam ih toliko iznervirao da su odbili piće uz komentar „nemoj ništa sada da nam šalješ ture“. Ali, kad me jednom upoznaju, ne zaboravljaju me. Valjda znaju šta ih čeka ako „skrenu“, pa mi se sada uoči mečeva ljubazno svi javljaju“.
Nakon poraza Mornara, Śaro ne ide kući dok adrenalin ne splasne.
„Ostanem obavezno nekoliko sati vani dok ne „izdušim“. Osjećam se pregaženim, samljevenim... Kad se povratim, otvorim novi ciklus“, objašnjava Śaro uz opasku da mjesečno odgleda od 15 – 20 utakmica raznih ekipa Mornara.
Fudbalere prati na svim mečevima po Crnoj Gori.
„Idemo mojim kolima Edo Sinanović, Peko Sjekloća, Boro Raičević i ja. To je kvartet asova sa tribina“, kaže Śaro.
Za kraj razgovora, ostavljeno je pitanje koji mu je navijački san. Odogovara kao iz topa: „Da FK Mornar bude stabilan prvoligaš, da ne strepimo od ispadanja iz lige svake godine. A za KK Mornar... da bude prvak Crne Gore. Ove sezone su ispunili ostale snove, ostao je još taj“.
Par sati nakon intervjua, pozvonio nam je telefon: „Glede onog o mom navijačkom snu, htio sam da budem skroman pa sam pretjerao. San mi je da Mornar izađe na evroscenu. To da doživim pa ćemo onda da dižemo ljestvicu“, dopunio je poruku za kraj Śaro Marković.
Pogledajte FOTO GALERIJU najvećeg navijača Mornara u akciji:
