Igrač američkog fudbala Trevis Rudolf uradio je nešto što je majci ovog dječaka natjeralo suze na oči. A i vama će.
U sportu je najvažnije dati gol, pogoditi koš, trčati ili plivati najbrže, skočiti najviše... Ali, nije to jedino što sport podrazumijeva. U sportu je veoma važno imati srce, poštovanje za protivnika, znati kako se ponijeti u pobjedi i u porazu.
Sport razvija ličnost. U svakom smislu. Pokazao je to i igrač američkog fudbala Trevis Rudolf koji je sa saigračima iz ekipe Floride, bio u posjeti jednoj školi.
Kada je ušao u đačku menzu primijetio je da dječak sjedi sam. Odlučio je da svoj obrok pojede u dječakovom društvu. Nije znao da je dečak autističan.
Dječakova majka je dobila ovu fotografiju dok su mali i veliki čovjek ručali zajedno, a onda na svom Facebook profilu napisala srceparajuće pismo.
Prisjetivši se svojih školskih dana, majka ovog dječaka je napisala da se ponekad osjeća zahvalnom što je njeno dijete autistično, jer mu je na neki način štit od svega.
"On ne primjećuje kada ljudi bulje u njega i kada odjednom počne da tapše rukama. Ni ne primjećuje što više ne dobija pozivnice za rođendanske žurke svojih vršnjaka. I ne smeta mu kad tako sjedi sam i ruča. Svakog dana ga pitam - da li si danas bio tužan ili sa kim si danas sjedio za ručkom. Ponekada mi odgovori da je sjedio sa drugarima iz odeljenja, najčešće da je sjedio sam. Tim danima sam veoma tužna zbog njega, ali njega ta svakodnevica ne dotiče. On je stvarno slatko dijete, koje se uvijek osmjehne svima i zagrli ih. Moj prijatelj mi je poslao ovu prelijepu sliku, uz komentar: 'Hej, tvoj sin ruča sa Trevisom Rudolfom'. Pitala sam ga: 'A ko je on?'. Dobila sam odgovor: 'Američki fudbaler'. I suze su mi potekle niz lice. Trevis Rudolf i još nekoliko njegovih saigrača posjetili su školu mog sina. Zaista ne znam šta je podstaklo ovog divnog čovjeka da sjedne za sto sa mojim sinom, ali mogu da mu poručim da to nikada neću zaboraviti. Ovo je jedan od rijetkih dana kada ne brinem što moj divni sin ruča sam, jer sjedi preko puta čovjeka koji je heroj. Hvala ti, Trevise, ovu majku si učinio nevjerovatno srećom i dobio si navijače za cio život", napisala je Lia Pejsk.
Kada je pročitao ovo pismo, Rudolf se stresao, a potom su ga o ovome pitali i za lokalnu televiziju. Još jednom je pokazao da je megacar:
"Dječak je baš kul, družio bih se sa njim svaki dan. I poruka za njegovu mamu - ako joj treba moj broj, dobiće ga i neka me pozove da se družim sa njenim sinom".