Brajant je u osvrtu na karijeru odabrao po pet najtežih timskih i individualnih protivnika sa kojima se borio. Razjasnio i da li će završiti karijeru u Barsi.
Dok prolazi kroz svoju poslednju NBA sezonu, Kobi Brajant uživa u "oproštajnoj turneji", koja izaziva ogromnu pažnju čim on napusti El-Ej.
Jedan od najvećih igrača u istoriji košarke dobija ovacije u svakoj dvorani i priznaje da uživa u oproštaju od aktivnog igranja. U noći između utorka i srijede ubacio je čak 31 poen protiv Denvera.
Ove nedjelje, pristao je i da se osvrne na urađeno i da u opširnom razgovoru sa 146 izvještača iz 24 države i teritorije podvuče nekoliko crta. Nikad nijedan igrač nije imao slično veliki intervju.
Izdvojili smo nekoliko zanimljivih pitanja i njegovih odgovora.
- Kojih pet timova su bili Brajantovi najteži rivali?
"Da vidimo. Najboljih pet protiv kojih sam igrao... Vjerovatno bih rekao da je uvijek bilo teško protiv San Antonio Spursa. Bilo je žestoko i protiv Sakramento Kingsa u plej-ofu. Takođe i protiv Bostona 2008, kao i protiv Detroita 2004. Moram da kažem i da su tu i Čikago Bulsi, koji su bili jaki kada sam došao u ligu"
- A, kojih pet direktnih rivala je ostavilo poseban utisak?
"Da vidimo... Hakim Olajdžuvon, Majkl Džordan, Kevin Durent, Lebron Džejms i Klajd Dreksler. Moram da kažem da mi je malo teže da odaberem najboljih pet igrača, jer kada sam došao u ligu, u njoj su bili velikani kao što su Džon Stokton, koji je i dalje igrao, Klajd Dreksler, koji je takođe i dalje igrao, zatim Geri Pejton, Anferni (Peni Hardevej)... Bilo ih je mnogo i zato mi je teško da izdvojim petoricu"
- Novinar iz Argentine pitao ga je za Manu Đinobilija i za zlatnu generaciju reprezentacije te zemlje.
"Manu mi je dugo bio omiljeni igrač. Igra sa istim takmičarskim duhom sa kojim i zbog kojeg igram i ja. On ne beži od izazova i ne plaši se velikih trenutaka. Igra na obe strane terena i fantastičan je igrač dugi niz godina.
- Alen Ajverson rekao je nedavno da se neće roditi novi Kobi Brajant i da niko nikad neće biti takav igrač. Da li se i Kobi slaže sa tim i da li vidi nekog od mladih igrača koji bi mogli da dođu do njegovog nivoa?
"Znate, svi smo mi drugačiji igrači, ako me razumete. Drugačiji smo košarkaši i drugačiji smo ljudi. Nikad neće biti novog Medžika, nikad neće biti novog Birda ili Majkla. Nikad neće biti ni novog Kobija, jer smo svi drugačiji. Svako radi stvari na svoj način. U ligi ima mladih igrača i mislim da će se u narednih deset godina pojaviti igrač koji će istupiti iznad svih. On će morati da bude bolji od drugih, moraće da osvoji više titula nego bilo kod drugi. Možda će takav igrač postojati, a možda i neće... Vidjećemo".
- Da li bi Kobi mogao da održi obećanje i zaista zaigra za Barselonu, uz Pau Gasola?
"Volio bih da odigram sezonu preko okeana, ali to se neće dogoditi. Volio bih da sam mogao da to uradim, ali ne mogu. Tijelo mi to neće dozvoliti i to je u redu".
- Novinara iz Rio De Žaneira interesovalo je da li će Brajant sledećeg ljeta igrati za SAD na Olimpijskim igrama?
"Vidjećemo. To nije nešto na čemu insistiram, ali je predivno iskustvo biti dio olimpijskog tima. Znate, odrastao sam u Evropi, u Italiji i bilo bi prelepo kada bih mogao da završim karijeru na internacionalnom nivou, gdje bih mogao da vidim iz prve ruke kako je košarka postala tako međunarodni sport. Ali, kao što sam rekao, vidjećemo kako će sve ići"
- Kako je doživio reakciju svojih saigrača na zakucavanje preko Klinta Kapele?
"Njihova reakcija je otprilika ista mom unutrašnjem osjećaju, u smislu da sam uspio da prođem i zakucam poslije svega kroz šta je moje tijelo prošlo. To je bio jedan od posebnih trenutaka moje karijere. To je bila nagrada za sve sate i sate koje sam proveo na treninzima, istezanjima i dobar je osjećaj kad vidite da se sve to isplatilo. Bio sam uzbuđen što su oni bili uzbuđeni".
- Kakav će biti osećaj igrati u Bostonu, posle ne baš prijatnih gostovanja na terenu velikog rivala?
"Jedva čekam da tamo igram. To je uvijek bio jedan od mojih omiljenih terena. Navijači toliko znaju o košarci i u tom gradu je toliko istorije... Veoma su svjesni toga, kao i ja, tako da je to uvijek bilo posebno mjesto za utakmice. Igrao sam protiv njih u dva finala i znate, kao klinac sam nebrojeno puta sanjao o tim momentima. Tako da će biti prelep osećaj otići u taj grad i igrati poslednji put u njemu"