Nekadašnji odbojkaš Budućnosti i novi-stari reprezentativac Srbije Dejan Radić za MONDO govori o svojoj vezi sa Podgoricom, Budućnosti, reprezentaciji Srbije, saradnji sa Igorom Kolakovićem...
U životu Dejana Radića, novog-starog reprezentativca Srbije u odbojci, Podgorica je bila jedna od najvažnijih stanica u životu. U glavni grad Crne Gore i Budućnost stigao je iz Beograda i Crvene zvezde kada je taj smjer bio rijedak za sportiste u usponu karijere.
Takav izbor, ispostavilo se, bio je za njega sudbonosan i iz sportske i iz životne perspektive. Bio je jedan od najboljih članova ekipe koja je osvojila dva državna šampionata i tri nacionalna kupa, i to pod komandnom palicom stručnjaka koji će ga ove godine trenirati i u reprezentaciji Srbije i u njegovom novom klubu.
Još sudbonosniji za Radića bio je, međutim, izbor njegove ljepše polovine Jelene s kojom danas ima dva sina Filipa i Aleksu. Porodica će, po njegovom priznanju, postati sidro koje ga je trajno vezalo za za Podgoricu i Crnu Goru…
“U Podgorici sam osnovao porodicu i doživljavam je kao svoj dom. Nisam više sportski vezan za grad ali jesam emotivno. To je rodni grad moje supruge i mojih sinova, ovdje se vraćamo nakon dugih takmičarskih sezona, Podgorica je naša luka”, kaže Radić na početku razgovora za MONDO.
Tri sezone koje ste proveli u Budućnosti bile su, malo je reći trofejne. Kako se danas sjećate dana provedenih u “plavom” dresu?
“Budućnosti je tokom te tri godine bila fantastičan klub, sa stabilnim izvorom prihoda, vrhunskim stručnjacima na čelu ekipe i dobrim igračima. To su bile tri prelijepe godine u mojoj karijeri i Budućnosti mi je zauvijek ostala u srcu kao klub iz kojeg sam ponio najbolje igračko iskustvo”.
Minule sezone imali ste prilično uspješnu sezonu u Vojvodini…
“Prošlom sezonom sam jako zadovoljan što na ekipnom što na individualnom planu. Ekipnom jer smo igrali finale prvenstva, a individualno jer sam bio proglašen igračem mjeseca marta. Dobre partije donijele su mi pozive nekoliko ekipa iz nostranstva i ja sam odabrao francuski Kan”.
Dobra sezona uticala je I na vaš povratak u reprezentaciju Srbije…
“Nakon nekoliko sezona dobio sam ponovo poziv selektora i ovaj period sada osjećam kao vrhunac karijere”.
Poziv selektora i kluba koji ste odabrali ima isti potpis. Riječ je o treneru s kojim ste osvajali titule i u dresu Budućnosti…
“Tako je, i ovog ljeta u spskoj reprezentaciji i tokom klupske sezone trener će mi biti Igor Kolaković. Veoma se dobro poznajemo. Trenirao me je prilično dugo na moje zadovoljstvo. On se odavno dokazao u ovom sportu, uživa ogromno povjerenje kod igrača jer zna šta treba da radi i da kaže u datom trenutku. Radujem se novoj saradnji”.
Nadate li se da će i nova saradnja sa Kolakovićem biti trofejna kao ona u vrijeme kada ste nosili dres Budućnosti?
“Reprezetacija Srbije je jako perspektivna i dobra ekipa. Prošle godine osvojila je bronzanu medalju na evropskom prvenstvu i to je pokazatelj kvalitetnog rada koji je preduslov rezultatskih uspjeha. Za osvajanje medalje bitno je da se ispuni mnogo preduslova. Pred srpskom reprezentacijom je dugačko ljeto, Svjetska liga koja je važno takmičenje ali i svojevrsna priprema za Svjetsko prvenstvo koje se održava početkom septembra”.
Da li je faktor podmlađivanja ekipe smanjio ambicije “orlova”?
“Srpska reprezentacija ide i ove sezone sa velikim ciljevima. Nikoga se ne plašimo. Kao favorit se možda malo izdvaja Rusija, ali tu su naravno i Srbija, Brazil, Poljska, Italija, Amerika. Očekuje nas neizvjesno prvenstvo”.
Koliko je usitnjavanje takmičarskog sistema u regionu uticalo na kvalitet odbojke na ovim prostorima?
“Uprkos svemu, mislim da je regionalna odbojkačka scena solidna. Istina, suočavamo se često sa slabijom organizacijom klubova, pa veliki broj talenata koji nemaju šansu da se formiraju kao igrači "kod kuće" nego moraju da idu u inostranstvo, gdje je sve teže. Sa malim ulaganjima teško je i napraviti vrhunski rezultat…”
Žrtva ove “tranzicije” je i OK Budućnost…
“Situacija u društvu jeste teška, ali kao bivšem igraču Budućnosti teško mi je da prihvati da se jedan tako veliki I značajn klub nalazi praktično pred gašenjem”.
Jedan ste od rijetkih vrhunskih sportista koji je pravio žrtve na račun karijere zbog porodice…
Moj najveći životni uspjeh je porodica koju čine supruga Jelena i sinovi Filip i Aleksa. Oni su mi motiv i podrška u poslu. Zbog porodice neke odluke u karijeri profesionalnog sportiste su teže, ali uz otvoren razgovor donose se odluke koje su dobre i za porodicu i za karijeru” zaključio je Radić.