Legenda srpskog i svjetskog vaterpola Vladimir Vujasinović oprostio se od kapice nacionalnog tima osvajanjem bronzane medalje na OI u Pekingu.
Legenda srpskog i svjetskog vaterpola Vladimir Vujasinović oprostio se od kapice nacionalnog tima osvajanjem bronzane medalje na Olimpijskim igrama u Pekingu.
Iako su "delfini" mogli da ostanu bez ikakvog odličja, popularni Vujas po povratku iz Azije ipak ima podijeljena osjećanja...
"Bronza je moj lični neuspjeh, ali i veliki rezultat našeg vaterpola. Bez obzira na sve, bronza za mene nije uspjeh. Za Savića i mene bila je to posljednja šansa. Neki će pokušati ponovo, daj bože da im se u Londonu posreći. Ali za mene više nema povratka i popravnog", rekao je Vujasinović (35) u intervjuu "Večernjim novostima".
Sa reprezentacijom je bio prvak Evrope i svijeta, međutim, nijedna Olimpijada nije mu donijela to što je želio, od Atlante 1996. do Pekinga 2008. godine.
"Na Igrama je uvek padala priča da smo najjači kada je najteže. Imali smo nevjerovatnu priliku prije četiri godine u Atini. Svi su nam rekli da smo bili bolji u tom finalu, ali kada mi je i protivnik, Mađar, priznao da smo zaslužili zlato, onda to još više boli. Poraz od SAD u polufinalu Pekinga je u rangu sa tim neuspjehom. Nismo ih potcijenili, nismo u meč ušli opušteno, ali to je sport. Nema bogomdanih i nepobjedivih".
Vujasinović opominje na činjenicu koja stoji već godinama - sjajni rezultati reprezentacije ne znače da u srpskom vaterpolu sve dobro funkcioniše.
"Klupski vaterpolo nam je katastrofalan! Rad sa trenerima je katastrofalan! Više nemamo vremena, moramo što prije da se pokrenemo. Teško ja mogu da pričam šta može da se uradi, ali bojim se da ćemo stvarno da nestanemo".
Kao veliki problem u svjetskim okvirima pominje nehumani kalendar takmičenja.
"Suludo je to što nam se dešava. Dovoljno je vidjeti kalendar, pa shvatiti da ti ljudi ne žele dobro vaterpolu. Možemo da pričamo koliko hoćemo, njih to neće dotaći. Volim ovaj sport i ne mogu da ostanem ravnodušan kada nas vode u propast", jasan je Vujasinović.
Više od deset godina važi za jednog od lidera reprezentacije i kaže da je neke stvari mogao da uradi drugačije.
"Uvijek sam radio po svom instinktu, ali posljednjih godina nisam radio onako kako sam osjećao i zbog toga sam ljut na sebe. Ne mogu da kažem da li bi rezultati bili bolji ili ne, ali mi je žao što nisam slušao sebe. Ne bih dalje objašnjavao, jer bih u priču uvukao i ljude koje ne želim da spominjem".
Neizostavna tema je sukob Šapića i Šefika.
"Žao mi je što se to desilo. Da li je moglo da se spriječi, ne znam, ali žao mi je što je to bacilo sjenku na sve što smo uradili ovog ljeta. Mislim da bi naša organizacija trebalo da uradi da se takve stvari više ne ponove. A ne ljutim se na javnost, jer ljude obično ne zanimaju lijepe stvari, prave sportske priče".
(MONDO)