Mladi košarkaši Srbije postali su šampioni Evrope. Tačnije, oni su odbranili naslov osvojen prošlog ljeta u Italiji!
Mladi košarkaši Srbije postali su šampioni Evrope. Tačnije, oni su odbranili naslov osvojen prošlog ljeta u Italiji!
"Orlići" su krunu odbranili u velikom finalu EP u Rigi (Letonija), protiv ekipe Litvanije, koja je imala veliku podršku svojih navijača sa tribina "Olimpijske dvorane". To im nije mnogo pomoglo protov Mačvana, Kešelja, Raduljice i ostalih - 96:89 (29:27, 24:15, 23:19, 24:24)!
Novi-stari šampioni Evrope su: Miroslav Raduljica (FMP), Boban Marjanović (Hemofarm), Milan Mačvan (Hemofarm), Marko Kešelj (Keln), Bojan Radetić (Borac), Slaven Čupković (Mašinac), Marko Čakarević (Asvel), Petar Despotović (Hemofarm), Nikola Koprivica (Vašington Stejt Univerzitet), Mladen Jeremić (FMP), Stefan Stojačić (Mega Akva Monte), Stefan Sinovec (Vizura), selektor Slobodan Klipa (FMP).
Za MVP šampionata proglašen je centar našeg tima Miroslav Raduljica, koji je ujedno i član idealne petorke. Gotovo je nevjerovatno da u toj petorci nije bilo mjesta za Mačvana ili Kešelja... No, zlatne medalje su su oko vrata naših igrača, a pehar u rukama kapitena Nikole Koprivice!
Ipak, kada je finalna utakmica u pitanju, tu sve pojedinačne počasti pripadaju Milanu Mačvanu. Sjajni krilni centar Hemofarma je završio meč sa 31 poenom, sedam skokova i pet asistencija. Pored matematike, važnije je to da je Mačvan rješavao sa lakoćom situacije u trenucima kada je to bilo najpotrebnije, a slične "teške" šuteve pogađali su lako i Marko Kešelj (20 p, 4 sk), Petar Despotović (8p) i Raduljica (14 p, 13 sk).
Meč je odlučen tek u finišu, iako je naš tim vodio konstatno od sredine druge četvttine, u nekoliko navrata i sa 11 poena razlike (poslednji put - 55:44, 21. minut). Litvanci su uspjeli u drugom poluvremenu da se, mic po mic, približe našem timu, prednost se topila i na kraju istopila - 79:78 za Srbiju, poslije koša Gečevičijusa.
Nekoliko minuta prije toga, bilo je 77:68 za nas, tako da je Klipa momentalno zatražio tajm-aut. Malo je podviknuo i to je djelovalo: koševima Raduljice, Despotovića i Sinoveca ponovo smo stekli osjetnijih devet poena razlike (91:82, 1:56 do kraja).
Ipak, ta nepuna dva minuta posmatrali smo sa knedlom u grlu, jer je rival smanjio na 92:86 i imao napad... Nisu tada postigli koš mladi Litvanci, ali jeste Kešelj na drugoj strani, pa onda i Despotović i tu je već ekonom našeg tima izvadio makaze sa kojima su naše nade sjekle mrežice...
Selektor Klipa je odlično pripremio tim za meč sa Litvancima, o kojima smo znali sve - a to je da vole da trče, da šutiraju za tri poena i da se svi zaleću na obruč po skok... Ali, znali smo i da imamo dominantnu centarsku liniju, sa Raduljicom, Marjanovićem i krilnim centrom Mačvanom.
Otuda i odnos u skokovima 36:22 u našu korist, uz podatak da je Litvanija meč završila sa svega deset skokova u odbrani!
Najveću bitku dobili su naši spoljni igrači, koji su bili raznovrsniji i - možda zvuči čudno - precizniji od stare šuterske škole sa Baltika. Jeremić, Kešelj, Despotović, Koprivica i Mačvan pogodili su osam trojki iz 19 pokušaja, a protivnici sedam od 18. Nadigrali smo ih na "njihovom terenu" i zbog toga su morali da pruže ruku boljem...
Na putu ka novom zlatu, nakon što smo 2007. godine osvoji sva moguća zlata u mlađim kategorijama, naši momci su pobijedili Rusiju 84:75, Sloveniju 90:78, jedini poraz doživjeli od Francuske 69:83, u grupi, a onda "nanizali" Španiju 80:73, Crnu Goru 75:70, u četvrtfinalu Letoniju 97:70, u polufinalu Tursku 90:69 i konačno, u finalu, Litvaniju 96:89.
Svaka čast, momci!
(MONDO)