Novak Đoković se rijetko kada pojavljuje u hrvatskim medijima, ali je poslije osvajanja zlatne medalje na Olimpijskim igrama oduševio region.
Novak Đoković osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu u 38. godini, a njegov uspjeh ne samo da je oduševio cijelu zemlju, nego i region. Tako su novinari Javnog servisa Hrvatske (HRT) željeli da intervjuišu Novaka Đokovića kada je prošetao ispred Ajfelove kule sa zlatom oko vrata, a iako rijetko kada govori za tamošnje medije, Nole je stao pred kamere i još jednom pokazao svoju veličinu.
Ogrnut u zastavu, Đoković je Hrvatima otkrio da se nikad bolje nije osjećao u životu, a potom je nahvalio i neke od hrvatskih sportista. Prije svega, u prvi plan je istakao hrvatsku teniserku Donu Vekić, srebrnu iz Pariza, odnosno braću Sinković koja godinama dominiraju u veslanju i opet imaju zlato.
"Prije turnira sam rekao da se bolje osjećam, rekao sam da mislim da imam veće šanse za pobjedu. Ovo su moje pete Olimpijske igre, većinu sam ulazio kao glavni favorit. Ovoga sam puta uspio, emocije su nezamjenjive, neopisive, nešto što su legendarna braća Sinković doživjela više puta, oni su tu došli "kao u šetnju u parku", osvojili još jedno zlato. Njima je isto drago, a meni je drago zbog njih. Fantastično je kada se na najvećoj sportskoj smotri dokažu male nacije kao što su Srbija, Hrvatska i druge zemlje iz regiona. Mislim da živimo san!", poručio je Đoković za HRT.
"Žao mi je što je Dona Vekić izgubila u finalu, ali s druge strane, ogroman uspjeh. Ona je izvanredna osoba, mislim da može još puno toga da napravi u tenisu. Mislim da je ovo samo dokaz koliko ona može", dodao je Nole koji sa svim hrvatskim sportistima ima odličan odnos.
I dok nije htio definitivno da otkrije da li će učestvovati na US Openu, prosto želi da se odmori, još jednom je istakao koliko je za njega bilo važno da osvoji Olimpijske igre: "Neuporedivo je ovo u odnosu na grend slamove. Neuporedivo jer se na Olimpijskim igrama igra za svoju zemlju i svi to prate. Drugačiji je osjećaj, više je pritiska i očekivanja, više tenzija na terenu. Naravno, više motivacije i želje i volje. Kada se izgubi, onda se doživi emotivni krah. Sad sam doživio najljepše moguće emocije", nasmijao se Nole koji je u međuvremenu napustio Pariz i došao u Crnu Goru.