EL KLASIKO: Real osvojio Kup kralja!

Ludnica na "Mestalji"!

I na kraju slavlje fudbalera i navijača Reala Madrida. Žoze Murinjo je uspio. Opet...

U domu Valensije, dva najveća španska kluba Real Madrid i Barselona igrala su 107. finale Kupa kralja. Poslije 90 minuta rezultat je bio 0:0, a onda je pala odluka u produžecima.

Golom Kristijana Ronalda u 103. minutu, Real Madrid je pobijedio Barselonu prvi put poslije šest utakmica i umalo tri godine i osvojio deseti naslov pobjednika nacionalnog Kupa, na koji se u Madridu čekalo od 1993. godine:

Real Madrid - Barselona 1:0, 0:0 (0:0).

Odlučujućem pogotku prethodila je majstorska akcija Marsela i Anhela Di Marije na lijevom krilu, idealan centaršut Di Marije i sjajna reakcija Kristijana Ronalda glavom - 1:0! Golman Barselone Pinto... Hmmmm, mogao je i bolje!

U preostalih 15 i "kusur" minuta, Barselona nije uspjela da stvori ni šansu, djelovala je kao tim koji ne zna da igra kada gubi, možda je ponestalo i snage, pa je Real pobijedio najvećeg rivala prvi put od 7. maja 2008. godine. Onaj ko nije bio u situaciji da gleda derbi svih derbija na svijetu, 211. zvanični, a 29. u Kupu, mnogo je propustio!

A, ko bi rekao, poslije 0:0 za 90 minuta!?

To može samo fudbal! A, ponajbolje Real i Barselona...

Izuzetno je nezahvalno napisati izvještaj sa utakmice, koja je riješena u tri vanserijska poteza Brazilca, Argentinca i Portugalca u produžetku. Reklo bi se da je cio meč stao u tih nekoliko sekundi, koliko je trajala akcija, ali istina je i da je ovaj drugi "El Klasiko" u četiri dana, poslije onog prvenstvenog iz Madrida (1:1), mogao da ima "hiljadu" drugačijih epiloga.

Malo zbog toga što je defanzivni Real, bez klasičnog centarfora, sa klasičnim stoperom na mjestu zadnjeg veznog, Pepeom, bio bolji tim u prvih 45 minuta. Malo zbog toga, što je taj isti Real bio satjeran na svoju polovinu i prepušten fantastičnom golmanu Ikeru Kasiljasu i njegovim urođenim refleksima.

Svakom po poluvrijeme, a Realu titula, jer je bio konkretniji kada je to bilo najvažnije.

U prvih 45 minuta, iz naizgled defanzive, ali sa fanatičnom tranzicijom u vidu prodora Ronalda, Di Marije i Mesuta Ozila, Real je stvorio dvije dobre šanse u prvih 25 minuta igre, ali su Ozil i Ronaldo pravili "potez više" i ostavljali Pinta besposlenog.



Već tada, bilo je jasno da će na najvećim mukama u Valensiji biti glavni sudija Undijano Maljenko, jer je tenziija na "Mestalji" bila tektonskih razmjera. Pravi raritet bilo je to što se utakmica nije igrala ni u Madridu, ni u Barseloni, što su i jedni i drugi imali više od po 20.000 svojih pristalica na tribinama i što je buka bila zaglušujuća. Malo ko prati španski klupski fudbal može da se sjeti utakmice na kojoj je atmosfera bila usijana kao na Balkanu, u Grčkoj, Turskoj, Argentini.

Sve to, autoritativni arbitar iz Pamplone, Maljenko, "hendlovao" je kao da se radi o revijalnom susretu redakcije SOS kanala i Kontrole leta, pa će poslije svi za sto da "napadnu" prase i gajbu piva. A, ne kao da se radi o sukobu dva svijeta.

U 28. minutu, prljavi duel Davida Vilje iz Barselone i Alvara Arbeloe iz Reala. Prilikom podizanja, Arbeloa je nagazio Vilju, što je dovelo do koškanja dvojice rivala, a Maljenko je sve riješio... Bez žutog kartona!

I onda prva prava prilika za Ronalda. U 36. minutu, Ozil mu je poslao carski pas, Ronaldo prošao pored lijevog beka Barse Adrijana i snažno šutirao, ali je Pinto preusmjerio loptu u korner.

Šansu utakmice, prije gola, Real je imao u 44. minutu, kada je Pepe pogodio stativu glavom, na centaršut Ozila. Čulo se čuveno "Huuuuuuuuuuy" sa dijela tribina na kojem su bili navijači u bijelom. Barsa je preživjela poluvrijeme u kojem je možda i prvi put ove sezone bila potpuno nadigrana, bez da je stvorila šansu koja bi se našla i u ovako opširnom izvještaju.

Ali, u drugih 45 minuta... Druga priča.



Iako nijedan trener ništa nije mijenjao, slika na terenu drastično se promijenila.

U 48. minutu, Vilja je sjajno proigrao Andresa Inijestu, koji je pao nakon što je naletio na Rikarda Karvalja, "Blaugrana" tražila je penal, ali je Maljenko odmahnuo rukom i bio u pravu. Samo tri minuta kasnije, Pedro je promešao Marsela i šutira desnom nogom, s lijeve strane, ali je promašio metar, metar i po... I Kasiljas je bio na "lopti".

Dok su sijevali laseri u lice svakog igrača koji bi izvodio prekid, Barsa je postigla gol, koji je bio opravdano poništen, jer se Pedro nalazio pola metra iza leđa odbrane Reala na lucidni pas u prostor majstora Lea Mesija.

A, da ne zaboravimo prije finiša izvještaja da pomenemo i to da Mesi nije igrao loše, ali da je njegova produktivnost bila svedena na minimum, što je uostalom Murnjo više puta uspijevao, posljednji put prošle sezone u dva meča polufinala Lige šampiona kada je sa Interom izbacio Barsu (3:1 u Milanu, 1:0 u Barseloni).

Mislite li i dalje da je Barsa surovi favorit protiv Reala u dva meča polufinala Lige šampiona koji samo što nisu? Utisak se znatno promijenio sada, u poređenju sa atmosferom poslije "čišćenja" u prvom dijelu sezone na Nou Kampu (5:0).

Ipak, gotovo jednako ofanzivna kao tada, Barsa je bila u periodu između 70. i 85. minuta. Nakon što je Murinjo prvi put napravio izmjenu i umjesto umornog Ozila, ubacio pravog napadača Emanuela Adebajora, postajalo je sve neprijatnije pred Kasiljasom.

U 75. minutu, Serhio Buskets je proigrao Danija Alveša, koji je utrčao iza leđa odbrane, ali je loše primio pas, pa je stao, sačekao Mesija, a ovaj poslije prijema šutirao "punom" sa 20 metara, no odbranio je Kasiljas! Odmah potom, Mesi je napravio novu majstoriju, izbacio Pedra samog na lijevom krilu, odakle je ovaj pokušao da lobuje Kasiljasa, ali je kapiten Reala opet dokazao da je (jedan od) najbolji(h) golman(a) današnjice.

I to nije bilo sve od Barse. U 81. minutu, Inijesta i Mesi odigrali su dupli pas, Inijesta se sjajno kretao bez lopte, dobio loptu na vrijeme i šutirao lijevom u "dalji" ugao, ali je Kasiljas vrhovima prstiju poslao loptu u korner.

E, to jeste bilo sve od šampiona Španije, koji je išao na pohod po 26. Kup, u 35. finalu.

Posljednju šansu prije produžetaka, i to kakvu, imao je Real. Di Marija je usmjeren na desnu stranu, kao da ne zna ništa sa desnom nogom, ali je to iskoristio i poslao bombu sa ivice šesnaesterca pod prečku, koju je Pinto krajnjim naporima uspio da prebaci preko prečke.

Sekund prije isteka "regularnih" 90, finale umalo nije dobilo pobjednika, ali se moralo u doigravanje, što su svakako priželjkivali svi oni koji nisu navijači nijednog od klubova učesnika spektakla.



U produžecima, do izražaja je došla bolja fizička pripremljenost i "naoštrenost na trofej" Murinjovog tima. Kako je samo Ronaldo pretrčao 40 metara u 98. minutu, ostavio za sobom dvojicu defanzivaca, koji su u startu imali pet metara prednosti i onda šutirao iz prve, ali bio malo neprecizan. Bila je to samo najava onoga što je već opisano u "lidu" izvještaja.

Barsa nije umjela da uzvrati poslije 0:1, pa je čak i Di Marija mogao da dobije drugi žuti karton u 119. minutu.

Bila je ovo deseta pobjeda Reala nad Barselonom, uz četiri remija i 14 pobjeda Katalonaca. Ali, Madriđani su se izjednačili po pobjedama u direktnim okršajima u finalima - sada je 3:3. Real je dobio 1936, 1974. i 2011. godine, a Barsa 1968, 1983. i 1990. godine.

Kup Španije igra se od 1902. godine, ovo je bio 211. zvanični "El Klasiko", Real je zabilježio 86. pobjedu i ostavio rivala sa 82, uz 43 remija.

Živio "El Klasiko", a uskoro će još dva!

BARSELONA: Pinto - Alveš, Pike, Buskuets, Adriano - Ćavi, Maskerano, Inijesta - Pedro, Mesi - Vilja.

REAL MADRID: Kasiljas - Arbeloa, Ramos, Karvaljo, Marselo - Pepe, Ćavi Alonso, Kedira - Ozil, Di Marija - Ronaldo.

(N. J. - MONDO, foto: Guliver/Getty Images)