Zlatko Cico Kranjčar je na klupi reprezentacije Crne Gore proveo 18 mjeseci, a zauvijek će ostati dilema da li bismo se plasiramo na EURO 2012. da mu je pružena šansa da završi najljepšu priču crnogorskog sporta.
Preminuo je Zlatko Cico Kranjčar u 65. godini!
Bivša Jugoslavija je ostala bez jednog od najvećih igrača u istoriji, Dinamo bez legende, Hrvatska bez svog prvog kapitena, a Crna Gora bez najvoljenijeg selektora...
Selektora koji je “hrabrim sokolima“ donio kult reprezentacije, sa kojim smo sanjali Evropsko prvenstvo 2012, ali predsjednik FSCG Dejan Savićević mu nije dozvolio da odradi posao do kraja zbog navodnih problema sa alkoholom.
Međutim, nećemo se vraćati na to, samo ćemo konstatovati da će Cico zauvijek biti naš...
Kranjčar je nakon tri startna poraza u prijateljskim mečevima bio razapinjan (Makedonija, Norveška, Albanija), pričalo se čak i o smjeni, ali je legendarni Zagrepčanin bio miran, vjerovao je u to što radi i obećavao je bolje dane.
Često u medijima, a ponekad i za kafanskim stolom gdje je vrlo rado sjedio i sa novinarima, ali i sa običnim ljudima. To je ta stara škola prijateljstva i relacije sa medijima i navijačima što neki nikada neće shvatiti. I zbog toga je Kranjčar bio čovjek iz naroda i zbog toga su ga svi voljeli...
Cico je u kvalifikacije za EURO 2012. ušao sa tri pobjede od po 1:0 (Vels, Bugarska, Švajcarska), a onda je stigao legendarni remi sa Engleskom na Vembliju (0:0) bez Mirka Vučinića, pa je ta nadmena nacija sa Ostrva konačno saznala gdje je Crna Gora, jer je mala država sa Balkana bila prva u grupi ispred Džerarda, Lamparda, Terija i drugova...
Upravo u tom trenutku je naša zemlja bila 16. selekcija na planeti. Slovima - ŠESNAESTA NA SVIJETU! Cico je “palio“ masu da je to realnost, jer je on stvarno vjerovao u to. I nije imao namjeru bilo kome da se pomjeri...
Taj ratnički borbeni mentalitat je stvorio kult reprezentacija koji je započeo Zoran Filipović, a koji je do dana današnjeg izgubljen. Tada je narod disao sa reprezentacijom, živio za okupljanje na podgoričkim ulicama, bio srećan da vidi kako sokoli ginu za dres sa državnim grbom...
I nakon remija sa Bugarskom u Podgorici koji je mogao da nam znači mnogo Cico je obećao veliko takmičenje, ali je smijenjen nakon poraza od od Velsa u Kardifu 2:1.
Tako je preko noći - potpuno nerazumno - čovjek koji je došao februara 2010. godine otjeran septembra 2011. godine. Bilo je to najljepših 18 mjeseci u crnogorskom sportu uopšte...
I zbog toga će Crna Gora Cica uvijek pamtiti kao svog! I zauvijek će ostati dilema da li bismo otišli na EURO 2012. da je Kranjčar ostao selektor do kraja ciklusa...